TREBINJE




































































































































 

1.
Usud (nespretni stihovi)

usud je to
šatordžijo
na pješčanoj dini
sjedit
dok mislima jezde
nespretni stihovi
a ti gledaš nebo
po kome se upališe
zvijezde
ne bil jednu novu
zjenama ubrao

usud su ruke
zabrekle od nemoći
da dohvate izraz
u kom se ljubav skriva

usud je to
tražit se često
a rijetko se prepoznat
u luku duge
kojoj kiša ne kumova
već je uplašeni
svici oblikovaše
za prepoznavanje
skrivene
riječi
u kojoj se krije ljubav



2.
Ne sanjaj me

ne sanjaj me
sa tetoviranim rukama
nisam to ja
nije biljeg nepokornosti
moja java

nisam ona
sa tetoviranim rukama
nekad sam bijesna
nekad ponosna
ranjena i neprihvaćena

mene vrijeme tetovira
čitavo mi tijelo
platno stvaranja
zato me ne sanjaj
sa tetoviranim rukama



3.
Izazov

Izgovori sunce
na jeziku šatordžije,
lagano
i podigni pogled
ka zvijezdama.
Neka kroz stoljeća nemira
i stoljeća sna pravedna
doluta pijesak pustinja
do ovih hladnih predjela
Svijeta
koji će,
uprkos nama.
svijet suprostavljenih biti.



4.
Taj Mahal

Mramor
sa bijelih obala.

Kraj dočekan
pogledom kroz rešetke.

Uzdiše gledajući
djelo svoje ljubavi.



5.
O susretima

Davno sam u rebru
isklesana.

Kažem Ja,
ne pominjem
sav ženski rod,
danas sam jedinka.

A sve smo klesane
za divljenje.

Susrećemo se,
ja i ti,
moj Ademe;
dva svijeta,
dva pojma,
taknemo se.

Tad
ili odahne
ili urlikne
prostor među nama.

Nisu svaki put
oči ogledala.
Nema me,
nema te,
tek u odjeku riječi
odtrajemo
i gradimo jedno drugo
po odabranom kalupu.

Eh, da je pamet
teška kao osjećaj
i da smo trezveni
u susretanjima
bilo bi i da smo
od svjetlosti posuđeni.

Ne prati
svaki trzaj.
Pa zar si me stvarno vidio
kroz dlanove
što ti oči skrivaju?

Slijepilo tvoje,
neodlučnost moja
i bez buke
nad nama bdiju.

Reci mi
je li bolilo
odvajanje rebra
i bili opet
moj Ademe
rebro žrtvovao.


Autor:
Tanja Zubčević Alečković
Rođena u Trebinju 1974.
Od 1992. živi u Švedskoj..