CULTURE
KULTURA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOTOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Ševko Kadrić

BINA
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page
OFFICE Diaspora AKTUA Contact
Sevko Kadric
Autor: Ševko Kadrić


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma




Autor: Salih Čavkić


Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija






BINA


Binu je rat, kao tek stasalu djevojku, zatekao u Sarajevu. Školske knjige je brzo zamijenila bolničkom torbom, a radost života borbom za njega. I tako godina za godinom svih četiri, ratne, teške godine opsade Sarajeva. U tim godinama preplitale su se radost pomoći drugima u održavanju i preživljavanju, vidanju rana, ljubav, smrt. Ljubav u ratu nije u Sarajevu bila nešto novo, njoj jeste, bila joj je prva, velika. On je bio borac, branilac grada, njen vitez na konju. Trajalo je godinu, dvije, kraj rata se već nazirao kad su joj javili:
- Poginuo ....
U Sarajevu smrt nije bila nova, ali ova je i nju pogodila. Najbolji prijatelj od onog što je izgubila bio joj pri ruci, tješio je, nudio ljubav iznova.
- Ne, ne još, bilo bi i previše i prerano, odbijala ga ona.

Poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma ljudi u Sarajevu čekali su da nekako i odjednom sve bude drugačije. Kad ono gore. Jedino što nije pucalo. Ali tek tada se vidjelo šta su rat i opsada grada učinili od ljudi, onog što grad čini gradom.
Bina je u ratu radila, imala je pune ruke posla, u miru je prestala da radi, kao da je niko više nije trebao.
Oni što su ulazili ili izlazili iz Sarajeva nisu više morali kroz onaj "tunel života" ispod piste aerodroma. Sad su onom pistom dolijetali i odlijetali. Tako je doletio i jedan iz daleke zemlje Danske. Ime mu je bilo bosansko, a sve na njemu Dansko. Pitao on Binu da izađu na kafu. Gledala ga ona pa se čudom čudila. Ni slika ni prilika, otac bi joj mogao biti, a on ... Odbila je i kafu i izlazak.
Prošlo nekoliko dana on je pitao ponovo. Ona nije odbila. Popila je kafu i slušala idilične priče o Kopenhagenu, Danskoj, danskim krunama, školama za strance, itd... Dok je slušala onu tuđu priču svoju je već u glavi napravila.
Pitao je onaj:
- Hoćeš li sa mnom ?
- Hoću, odgovorila je, dok je istovremeno ostalo iz njenih misli gutala i općutala.
U Kopenhagenu, u onoj idili, bilo joj je namijenjeno mjesto hanume na minderu do papira, do kakve škole, za strance.
- Ima li ovdje kakva posla? pitala je svog dušobrižnika, onog što je mislio da je ona bila njegova.
- Ima ali nema za tebe, odgovorio on.
- Kako nema za mene ? bunila se ona.
- Ima brati salatu, teško da teže ne može biti, razuvjeravao je on nju.
- Odvedi me sutra da berem salatu, rekla je Bina, sebi i onome.
I tako dan za danom, punih šest mjeseci, na koljenima sa kesama za pojasom i odrezanim glavicama salate u rukama. Glavice je prvo stavljala u kese, a potom u plastične gajbe, po 16 ili 20 komada u svaku. Uz njih je slagala i svoju ratnu muku, tužne sarajevske slike.
Onaj, njezin dušobrižnik se čudom čudio, a ona se radovala i u sebi planirala.
Upravo tu na njivi, među redovima salate i jezik je naučila. Sa onim radnicima je pričala engleski, a nepoznate riječi danskog zapisivala je u blok što ga je u tu svrhu uvijek u džepu držala, kući je po rječniku tražila značenje upisanih riječi.
Pozvali su je i u školu jezika za početnike, ona je tražila da piše test. Položila je i oni je onda prebace u školu za bolničarke.
Njeni zemljaci iz Bosne se njoj čudili.
- Vidi se da ratnog Sarajeva niste osjetili, govorila bi im ona ostavljajući ih u čudu.
Prošle su dvije godine, stigli papiri. Toliko je trebalo čekati po osnovu braka, i ona je čekala. Negdje baš u to vrijeme okončala je i onu školu za bolničarku, ili kućnu njegu i samo rekla onom što je njegova bila.
- Psihički nisam najbolje, ljekari su mi preporučili da probam, sama, to bilo sve. Stvari je već bila strpala u nekoliko torbi, a stan je pronašla u malom susjednom gradiću, ovo je bilo ono što je još trebalo odraditi. I ona je odradila.
Isto ljeto otišla je u Sarajevo i dovela u Dansku onog što je dvije godine na njega mislila, i sjećala se riječi što mu je u onim ratnim godinama govorila:
"Ne, ne još, bilo bi i previše i prerano". Sedmicu dana kasnije on je u kese za salatu, savijao ratne uspomene zajedno sa onih 16 ili dvadeset glavica, a naveče kući Bina ga nove danske riječi propitkivala.

Ševko Kadrić

e-mail: sevko@telia.com
30.04.2004.

Hamza Orlović Bošnjak | Zmaj od Bosne | Osman | Bina |Posljednji bosanski bogumil |

ORBUS Startpage

Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

Coded in Central European Windows-1250

to Cavkic Web Site


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:3004/2004 - Last modified: 04/04/2015