CULTURE
KULTURA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOTOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Zijad Bećirević

HATEMINA
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page  

Autor: Zijad Bećirević


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma








Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE


ORBUS Startpage


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija





HATEMINA

HRONOLOGIJA NADE I BEZNAĐA


Kratko vrijeme prije prvih simptoma opake bolesti



Draga moja Hatemina, draga naša majko i nane,

Ponovno danas, 29. marta 2012. godine, umjesto toplih zagrljaja, poljubaca i rođendanskih čestitki, na tvom mezaru u vermontskom gradu Burlingtonu, poklanjamo ti još jedan Jasin a tvoji unuci Edin i Sanel uče ti Fatihu, i molimo Allaha dž.š. da ti s uspomenom na sviju nas upotpuni Dženetske blagodati.

Ovo je ujedno dan kada se s bolom u srcu i tugom u duši još jednom iznova sjećamo tvoje posljednje borbe za život, u kojoj si nadmašila sebe i uvjerljivo pokazala svima nama kako se čuva dostojanstvo i savlađuje teška i nesnosna bol.


Rah. Hatemina s unucima Edinom i Sanelom

Rahmetli Hatemina Bećirević, prognanik iz Bosanske Dubice, supruga Zijada a majka Armina i Enide, preselila je na Ahiret 26. marta 2011-te, u 68-oj godini života. Do rata je živjela u Bosanskoj Dubici, a potom kao izbjeglica 5 godina u Njemačkoj i 12 u Americi. Počela je raditi sa 16 godina i radila punih 50. U braku je provela 45 godina i rodila dvoje djece. Ukopana je u centralnom gradskom groblju "Lakeview Cemetery", u američkoj državi Vermont, gradu Burlingtonu.


Tragom njene teške bolesti:

FEBRUAR 2010

20. februar 2010:   Povratila i požutila. Preko 15 dana nije htjela ići ljekaru, očekujući po uhodanoj tradiciji da žutilo kroz 40 dana postepeno nestane. Otišla je po našem nagovoru da se uvjerimo da se ne radi o prelaznoj zaraznoj žutici, opasnoj po unučad.

2. mart 2010:  pregledala je njena doktorica Synthia Haselton (exam abdomen complete) i uputila na dalje pretrage. U burlingtonskom kliničkom centru “Fletcher Allen” ponovno je pregledao je Dr. Patrick Forgione, spec. za žuč. Predložio je operaciju žuči.

Nakon svih pretraga (Ultrasound, X-Ray, 2. marta – Radiology abdomen, 8. Marta – radiology CT Scan abdomen, mammography, etc.} upućena 12. marta 2010. na Gastroenterology da uradi endoskopiju-biopsiju (Endoscope Retrograde-cholangi opancreat ography). Pretpostavilo se da ima kamen u žuči, pa se očekivalo da će tako biti odstranjen. Cholangiogram procedura se koristi za pregled Gallbladera (žuči) i za prolaz u žuč. Endoskopija (pregled unutrašnjosti) ili gastroskopija (EGDS) je diagnostička i terapijska metoda za pregled jednjaka, želudca i 12-palačnog crijeva. Nakon biopsije rekli su da je kamen prevelik, pa ga nisu mogli odstraniti, i da ima sijaset sitnijih.

12. mart 2010:  Dr. Ricard Zubarik MD izvršio prvu biopsiju (Endoscopic Retrograde Cholangiopancreatography). A cholangiogram shoved dilated intra, extrahepatic ducts, and a cystic duct. A sphincterotomy was performed. Several small stones and lots of debris extracted. Suspect a large impaced stone that could not be removed and 2 double-pigtailed stents placed. Oni pretpostavljaju da se veliki kamen nije mogao pomjeriti. Postavili su joj 2 stens, koje bi uklonili nakon 6 nedelja.

26. april 2010:  Obavljena Druga biopsija ( Endoscopic Retrograde Cholangiopancreeeeeeatography) na Gasttroentorology. Obavio Dr. Richard Zubarik MD. Stents removed, multiple large filling defects on cholangiogram, sphincterotomy extended, unable to extract stones with balloon, 2 plastics biliary stens placed.

5. maj 2010:   Operacija – with choledocolithiasis, open cholecystectomy - vađenje žuči. Operisao je Dr. Forgione. U toku operacije ispitana prvo tri a potom i četvrti uzorak ćelija (cels), koje su bile kancero negativne. U bolnici zadržana 3 dana.

Hateminino stanje nakon operacije: Bolovi se javljaju na više mjesta i različitog intenziteta, nema snage, apetit promjenljiv, koristi Acetaminophen, Atenolol-Tenormin 50 mg, Tilenol 650 mg, Hydromophone 2 mg, Colace stool softener. Do operacije nije imala bolove osim žutila.

19. maj 2010: Pozvao nas Dr. Forgione i saopštio da je patološki nalaz žuči pozitivan. To je značilo da ima rak žuči. Tog kobnog 19. maja Hateminina sestra Mirsada smještena u bolnicu u Zagrebu, a dva dana ranije bilo je 40 dana od smrti njene starije sestre Esme. Od tog dana naglo joj opada apetit i mršavi. Od ljekova koristi Hyromorphone 2 mg protiv bolova (uzima 2 za 24 sata umjesto 1 svaka 4 sata), Atenolol za visok krvni pritisak i stool softener. Već od početka ona ljekove izbjegava, naročito one protiv bolova. Bolove trpi.

24. maj 2010:  Dogovor o načinu daljeg liječenja. Nije prisustvovao Dr. Forgione, već novi doktor Marc Greenblatt, M. D., koji je rekao da je operacija bila veoma teška, da joj je prisustvovalo nekoliko specijalista, da je Hatemina temeljno očišćena i da je u žuči bio cancer – rak, ali se ne zna da li i dalje postoji. Može se pojaviti za nekoliko mjeseci, godinu ili dvije, a može da se više ne pojavi. Radi sigurnosti predlažu kombinovano radijaciju sa hemoterapijom, koja bi se vršila godinu dana, 5 dana u sedmici po 15 minuta. Prvi put bi se napravila mapa. Od terapije se očekuje zaštita i pozitivni efekti, bez garancija. Nova operacija je isključena. Po mišljenju Dr. Greenblatta bolovi će biti manji i nestati. Hatemina se treba vratiti svojim redovnim aktivnostima, a njen brzi oporavak nakon operacije je iznenađujući. Dr. Greenblatt je predložio dogovor sa doktorom na Oncology – odjelu za rak za Jun 4, a terapija bi počela krajem juna. On je rekao da oni nemaju iskustva sa goldbladerom, a imaju veliko iskustvo sa liverom (želudcem) i pankreasom.

Hatemina je odbila zračenje i kimo terapiju, a prihvatila konsultacije sa Greenblattom 4. Juna, koje je kasnije otkazala. Dr. Forgione nas je pred operaciju dijelom lagao. Rekao je da će izvaditi žuč sa rezom 8 cm, a napravio je rez preko cijelog stomaka i iskopao sve u stomaku, mimo dogovora. Bez naše suglasnosti je ubacio u stomak dvije stens, da bi nakon toga zahtjevao drugu a potom i treću biopsiju. Nakon operacije nije rekao šta su sve uradili već da je bilo teško.

25. maj 2010:  Išli smo u banku i Hannaford, a 31. maja s unucima na sladoled i u prodavnicu obuće.

26. maj 2010:  Pokušao sam od svog doktora Penneya dobiti bolovanje, ali nije bilo moguće.

30. maj 2010:  Hatemina se žali na bol u predjelu bubrega, koji je kasnije popustio. Apetit dobar, ali promjenljiv.

Hateminin oporavak dodatno otežava Mirsadino zdravstveno stanje. Nakon operacije koljena stanje joj se pogoršalo pa je 29. maja smještena na Hematološki odjel bolnice. S njom smo kontaktirali 27, a potom 31. maja preko mobitela. Mnogo kasnije smo saznali da je zbog dugog ležanja dobila ugruške, a potom plućnu emboliju, oba plućna krila. Spasili su je mukom.


JUNI 2010

1. juni:   Vidno poboljšanje. Disanje je i dalje otežano jer ne smije duboko udahnuti, radi boli. Uzima za bolove samo 1 tabletu naveče, a do tada je uzimala dvije u 24 sata. Bol osjeća na dvije tri tačke, a uz bol umor. U stomaku je podboči pa joj neda disati. I pored toga pravimo dnevno dvije-tri šetnje po 100 do 200 metara.

2. juni:  Išli smo u Hannaford, a 3. juna pomagala mi je u kuhinji i čuvala Sanela. Najradije jede pire krompir, ujutro na tašte čašu narandža soka od 3 iscijeđene narandže, a za doručak ujutro i naveče pije šalicu mlijeka.

7. juni:  Ona  je prvi put bez tableta. Malo nemiran san ali bez većeg bola. Ne svrbi je više koža, niti ima mučninu, koju je ponekad osjećala. Sve je aktivnija. Jučer se okupala i sama ošišala, bez moje pomoći. Redovno idemo na kratke šetnje. Sama je ujutro šetala sa Sanelom do komšinice Harke. Ipak je već ujutro morala uzeti tabletu, jer joj je bilo hladno, čak pod 2 deke. Osjetila je mučninu i glavobolju. Nije mogla ručati a za večeru pojela samo kašiku mahuna. Temperatura je bila 102,4 F, koja je pred noć opala.

8. juni:  Temperatura ujutro spala na normalu, ali popodne porasla na 101. Naveče umjesto andola uzela ibuprofen, radi bolova.

9. juni:  Temperatura raste i spada. Zvali smo Dr. Forgiona, koji je rekao da temperatura ne “related with surgery”, pa treba da se obrati svom ljekaru. Tog dana je temperatura spala, ali sam uzeo slobodan dan. Narednih dana, fala Bogu, temperatura se normalizirala.

12. juni:   Njena sestra Mirsada stala na noge i na štakama išla na Trg republike na kafu. To je za njih obe ogromno ohrabrenje.
              Nakon 14. juna se osjeća postepeni oporavak. Nedostatak energije i zamor opadaju.

18. juni:   Oporavak osjetan. Tablete za bolove ne uzima, iako ponekad ima bolove. Brzo se umara. Danas je kuhala pogaču, a dva dana ranije usisavala kuhinju. Dok je spavala brine o unučadi.

20. juni:   HATEMININ ROĐENDAN. Ručali smo svi u restoranu, a pred veče šetali. Naveče nesanica, a ujutro mučnina i umor od nespavanja. Povremena nervoza ili nedostatak strpljenja.

22. juni:   Mučnina i nemoć cijeli dan. Naredni dani su u znaku osjetnog oporavka, sa povremenim gubitkom raspoloženja, volje i snage.


JULI 2010

4. juli:  Iako povremeno ima bolove u gornjem desnom dijelu trbuha, ne uzima tablete protiv bolova, od polovine maja. Fizički izgled joj je puno bolji, težina stabilna, a fizička kondicija se poboljšava. Raspoloženje je dobro, samo ga kvari povremena noćna nesanica. Povremeno kuha. Dva puta je pravila pogaču, unucima daje da jedu i brine o njima. Sa uzimanjem manjih obroka nastoji izbjeći mučninu. Svako jutro pije čašu iscijeđen narandžina soka. Najradije jede pire krompir.


10. jula:  Osjeća bol, a 11. Jula jak bol, studen, temperatura 38 celzijevih, praćena mučninom. Do noći se normaliziralo.

12. jula: Mi smo kod Enide i Senada na ručku. Dobro oporavljena. Dan kasnije smo u trgovini, Costco. 13 Jula smo šetali na pristaništu.

14. jula:  Nakon kafe, koju ne pije od kada se razboljela, zvala Marija. Osjećala se nenaspavano, a temperatura porasla na 100 F, pa na 102 F. Povraćala. Uzela 2 ibuprofena i stavljala obloge na čelo. Promjenu na sebi osjetila je već ujutro u krevetu, kada se okrenula na stranu. Osjetila je da se u stomaku nešto prevrnulo, otkinulo. Pred spavanje, oko 9 sati, temperatura se normalizirala. Okupala se.

15. juli:  Osjeća bol u stomaku, nema snage, blijeda je. Ne smije jesti. Slično je i naredni dan. Naredna dva dana je malo bolje, bolje jede.

19. juli:  Osjeća ponovno bol, već od sinoć, kao pred kišu. Apetit dobar. Idemo na šetnje. Težina 62 kg ili 135 paundi.

20. juli:  Kontrola kod primary care, Dr Haselton. Za visok tlak treba do 4. avgusta koristiti tablete 50 mg, a potom preći na slabije. Tlak je 145, a težina 135 paundi. Analiza krvi: Kritičan Calcium 12.2 (normalan 8.5 do 10.5), Visok Potassium 5.1 (normalan 3.5 do 5.0), visoke Alkalne Phosphatase 474 ( normalno 38 do 26), visok ALT 61 (normalan 9 do 52) i nizak Iron 43 (normalan 60 do 180).

26. juli:  Od tableta se osjeća lošije. Već par dana ima mučninu, nesanicu, umor. Njena doktorica Haselton joj prepisala Iron, Vitamin B complex, vitamin D,C. Stanje bolje.


AVGUST 2010

9. avgust:  Učestala bol. Možda i zbog tableta za visok krvni pritisak?


14. avgust:  Umorna. Slabo se osjeća. Išli smo na redovnu šetnju. Sada koristi za tlak tablete od 25 mg, uz vitamine B, C i željezo. Kuhala pogaču.

Potreban sam joj kod kuće sve više. Bez moje pomoći teže ide u zahod. Odlučio sam da od 1. Septembra odem u radnu penziju. Inače, radim noćnu smjenu od 7 naveče do 7 ujutro, a u toku noći je više puta zovem telefonom.

15. avgust:  Osjeća se mnogo bolje. Naveče dobro spavala, dobro doručkovala i ručala. Išli u trgovinu. Predveče osjetila jak bol-grč, a nakon pola sata hladnoću, a potom temperatura porasla na 100, pa 101 F

21. avgusta:  Mučnina, bol, gubitak apetita, nesanica.

Prestao sam raditi. U mom odjeljenju IBM Logic test priredili su mi veličanstven oproštaj. Sada ću se moći mojoj Hatemini maksimalno posvetiti.

23. avgusta:  Pojačana bol, preko dana slabija a naveče jača. Nesanica. Umorna.

25. avgusta:  Stanje mnogo bolje, danju i noću. Umjereno jela i spavala, šetala i radila malo u kuhinji.

Kraj avgusta:  Stanje bolje, ali bol stalna. Nekad veća, nekad manja.


SEPTEMBAR 2010

6. septembar:  Pravila baklavu i burek za Bajram. Boli je, ali idemo u šetnju.


8. septembar:  Pretežno leži. Temperatura 101 F. Ne smije ništa jesti. Naredni dan je Bajram. Nema temperaturu, ali je slaba, gladna i umorna.

11. septembar:  Hladno joj. Nema snage. Hrana joj se gadi. Slabo jede. Ima zatvor. Boli je i peče u stomaku.

14. septembar:  Temperatura, slabost, nema apetita, ima zatvor 9 dana i ne smije jesti. Uzela tablete i čaj herbal-slinig da je otvori. To je pomoglo, ali opšte stanje nije poboljšano.

18. septembar:  Ujutro se osjeća puno bolje. Ne žali se. Doručkovala pečeni krompir u rerni. Popodne temperatura 101 F. Naveče se 3 puta znojila.

19. septembar:  Cijelo popodne temperatura 102 F. Dobro ručala, nije večerala.

23. septembar:  Zadnjih desetak dana stanje se pogoršalo. Bol je sve češća, povremeno vrlo jaka, na jednom mjestu ili u dužini cijelog stomaka. Bol se obično pojača nakon jela. Povišena temperatura se javlja sve češće, sada svaki treći dan. Jutros je imala 102 F i groznicu. Naveče slabo spava pa namiruje koliko može danju. Umor sve veći. Ranije smo išli na šetnju svaki dan, a sada svaki treći ili četvrti dan. Tlak se bio popeo na 200, pa sveo na 180, a sada je oko 160.

Nabavio sam Vitamin B-17 (zovu ga lijek protiv raka) iz Kalifornije, ali ga ona ne želi uzimati.
Nisam insistirao, jer uz lijek nisam dobio uputstvo za upotrebu. Uz vitamin B-17 treba koristiti propisane doze drugih vitamina, te cink i dr.


25. septembar:  Učestalo noćno znojenje. Sinoć se presvukla 4-5 puta. Znojila se ponovno ujutro. Temperatura OK, a tlak 145. Preko dana slaba.

26. septembar:  Prvi put nakon 7 dana popodne šetali. Malo jede, zbog straha od mučnine i povraćanja. Danas se ponovno pojavilo ŽUTILO u tijelu i očima.

27. septembar:   Pregledala je Dr Kely (Dr Haselton odsutna). Konstatovala da se bolest širi ubrzano. Jetra uvećana. Uzela krv na analizu. Prognozira joj 1 mjesec do 1 godinu života. Bila je šokirana saopštenjem. Dala joj tablete za bol i olakšanje disanja, jer povećana jetra pritišće. Naredno jutro ponovno bol, povraćanje, temperatura OK.

28. septembar:  Drugi put uzela Oxycodone HCL 5 mg protiv bolova i Promethayine 25 mg (zamjena za skuplji lijek) protiv povraćanja. Nakon povraćanja ujutro, preko dana se bolje osjećala.

29. septembar:  Umorna, iscrpljena, ali bolja. Popodne povremeno spavala. Oko 4 sata temperatura 100, a potom normalna. Dr. Greenblatt je zvao na pregled , ali je odbila ići. Otišla je 1. Oktobra.


OKTOBAR 2010

1
. oktobar:  Nalaz krvi pokazuje tumor uvećan na istom mjestu; pritišće jetru. Povećan kalcij u kostima. Zato je ponovno žuta. Povremeno ima mučninu i spava joj se. Dr Greenblatt vjeruje u oporavak i popravak energije. Injekcijama će smanjiti kalcij. Ako treba izvršit će drenažu. Nudi sestru za kućne posjete. Na moje pitanje za Novodalin, vit B-17 smatra da ne bi koristio, a mogao bi štetiti jetri. Rekao da ga zovemo kad god zatreba.


2. oktobar:  Cijeli dan spavala. Malo jela pite za ručak, a supe za večeru. Povremeno štuca. Umorna, ali ne spominje bolest. Temperatura OK. Duže razgovarala sa Mirsadom, kojoj je rekla za bolest. Ni tokom dana ni naveče nije uzimala tablete za bol i mučninu. Nije pila ni sok od naranđe, koji je do tada pila svaki dan. Kafu ne pije nikako. Naveče pila manje vode nego obično. Štucanje učestalo, disanje kratko i ubrzano.

3. oktobar:  Slaba. Glas joj oslabio. Žali se na bol i jake udare srca- čuje ih na uho. Spava joj se. S naporom oprala zube. Nije se mogla tuširati. Popila tablete protiv bolova i mučnine. Ništa nije ni jela ni pila. Povratila samo vodu.

4. oktobar:  Po nagovoru sestre Mirsade pristala ići doktoru, pa „ neka rade šta hoće”. Doktor Grenblatt nas primio u 5 popodne. Napravljen CT i primila dozu morfija da ublaži bol i umanji mučninu. Pregled i terapiju dobro podnijela. Po dolasku kući oznojila se, a naveče dobro spavala.

5. oktobar:  Čekamo rezultate CT. Zbog viška kalcija spava i gubi kontrolu. Ujutro pojela malo supe, pila malo kafe i dosta vode. Umorna. Ponovno bol i konfuzija. Dr. Greennblatt javio Enidi da bi sutra uradio drenažu, koja bi se vršila 14 dana. Želi vidjeti šta može uraditi dr. Zubarik. Drenaža je samo produžetak patnji. Ali šta drugo? Sljedeći dan Greenblatt javio da će Zubarik pokušati drenažu iznutra, novom biopsijom.

7. oktobar: Ustala je umorna. Malo spavala. Imala stolicu nakon 7 dana. Ujutro pojela kašiku trahane, uzela vitamine, popila šolju mlijeka. Nema temperature. Žali se na bol u grudima. Spavala cijelo dopodne. Džanuma u posjetu. Donijela joj sirnicu.

U 2:30 Zubarek uradio Cholangiopanreatography. Izvadio 2 plastična stensa i postavio metalni stent 10mm x 8 cm. Došli kući u 8 naveče. Pojela malo supe i odmah povratila. Povraćala 4-5 puta, cijelu noć.

8. oktobar:  Enida zvala Zubareka. Rekao da idemo u hitnu – imergence. Bili smo do 1:30 MP. Dali joj infuziju s ljekom protiv bolova i povraćanja (zbog abdominal pain, other specified site). Po povratku iz hitne cijelo popodne spavala, potom jela malo supe, muhalebije, a naveče pire krompir, malo džinđarele, vode i uzela tabletu za mučninu Promethazin. Tokom noći dobro spavala, samo ustajala par puta mokriti. Ne zna gdje je. Težina joj 126 poundi, a tlak 135. Prepisan lijek: Ondansetron (Zofran-ODT) 4 mg za mučninu.

Njena dijagnoza je: MALIGNAT NEOPLASM OF GOLLBLADER

Rak žuči (žučne kese) je rijedak, a u 70% slučajeva je udružen s prisustvom kamena u žučnoj kesi. Kamenci mogu biti uzročnik raka. Obično se javlja kod starijih, a širi se na jetru i limfne žljezde ispod jetre i pluća. Samo u nekim slučajevima se pri odstranjivanju žuči zbog kamena rak slučajno otkrije. Začepljenje tumorom kanala žučne kese dovodi do žutice. Najveći problem ove vrste tumora je što se teško dijagnosticira, jer su simptomi slični kamencu. Ako se pri operaciji žuči prepozna rak, treba uraditi i klinasto odstranjivanje jetre u bloku od 3 do 5 cm, „u zdravo”, jer se rak širi i razvija na zidu i vratu žučne kese i brzo prelazi na jetru. Smetnje su često nejasne, često bez bolova. Po nekim podacima razviju se samo kod 1% osoba s kamenom u žuči. Radio terapija i hemoterapija imaju slab učinak, pa samo 5% pacijenata preživi 5 godina.

9. oktobar:  Ustala u 8 ujutro, umila se, popila malo čaja. Nastavlja spavati. Ne zna gdje je.

10. oktobar:  Spavala, jela nazor. Ujutro čaj, supe, malo banane, a u podne supe i Enidinog gulaša, te jogurt. Uzela samo lijek za mučninu, zbog čega spava. Naveče ustajala u WC par puta. Žali se na bol, a malo i na mučninu. Tokom dana se okupala. Temperatura OK.

11. oktobar:  Spavala tokom dana, a nastavila na spratu u 5:30 PM. Jela malo supe i banane, a popodne isto, uz jogurt. Naveče imala jake bolove. Od muke skinula majicu. Mučilo joj se, ali nije povraćala. Ujutro je spavala mirnije, bila sigurnija uz stepenice. Grlo joj je još oštećeno i teško govori. Jela malo supe, pila ćaj, uzela tablete. Oko 10 sati jela kornfleks, pila vode. Spava, ali se budi. Preko noći kašljuca, burlja joj u stomaku. Temperatura OK.

12. oktobar:  Cijelu noć halucinira. Sjela i 10 minuta s nekim razgovara. Dižem je. Kaže – šuti. Govore mi. Poslije veli: „Eto, ja sam izgovorila”. Pa šta pitaju,velim. „Hoćeš veliku ili malu? Rekli da mi je tečna stolica. U 1:30 AM kaže “Hajmo. Hoću kući. Nekako saznaj jeli bila operacija. Oko 4 AM bila je malo svjesnija.

12. oktobar:  Spava, budi se, spava. Jela supe ujutro i popodne, popila ljekove i jela malo sutlije. Nije htjela pire krompir. Pije puno vode i često ide u WC. Veli meni : „Ziko, nema ništa od mene. Gotova sam ti ja.”“Nisi, velim ja, borićemo se.” Zvao sam Dr. Haselton da nešto preduzme. Nije odgovorila. Ipak, danas je svjesnija. Nije buncala, kao sinoć. Ima jake bolove. Već 4 dana ne uzima ništa za mučninu ni za bol, a stalno spava.

Ovih dana zvala nas Mirsada Mujkanović iz Njemačke, Mirsada Karabegović iz Bihaća, a po povratku iz Opatije zvao Sado, pa Mirsada, 2 puta Martha i Ziza. Mujkanovići zovu svakih 7 dana.

Danas je i Edo Alijagić, naš veliki prijatelj, izašao iz bolnice u Beogradu, gdje su mu urađena 2 bajpasa.

14. oktobar:  Preko dana spavala. Jela supu za doručak, malo čaja prije , supu i za ručak, a naveče pire krompir. Spavala duže nego obično. Boli je i muči joj se. Napolje ne izlazi 6 dana.

15. oktobar:  Došao ARMIN u 2 PM. Zatražili susret s doktorom. Imala stolicu ujutro. Uzela malo čaja, kasnije jela supe, bananu i kašasti sok. Bljedilo-žutilo kao da nestaje. Osjeća se bolje, ali stalno spava.

16. oktobra:  Doručkovala supu od zelja, malo banane, čaj za otvor i vitamine. Ručala malo trahane i malo hurmice. Kad sam je vodio u zahod, opet mi veli: “Od mene nema ništa”. Umrijeću ja. “ “Hajde ne budali” velim joj. Niko ne zna kad će ko.“ Večerala pire krompir, pila jako često vodu, spavala nemirno.

17. oktobar:  Doručkovala, popila fildžan kafe i tablete. Opšte stanje bolje. Umila se i oprala zube. Povremeno kašlje, ali malo bolje govori. Razgovarala sa sestrom Mirsadom. Zvali Ziza i Sakib.

18. oktobar:  Dr. Greenblatt pregledao krv. Nizak potassium, oko 2, a treba biti od 3,5 do 5. Morala primiti infuziju, ali u Emergency room ili ostati u bolnici. Zadržali smo se do 8 naveče. Jedva je podnijela. Prepisao joj 2 puta dnevno potassium. Ja i Armin smo bili kraj nje. Armin se sutradan vratio u Atlantu.

20. oktobar:  Malo jela, ali je umorna psihički i fizički. Veli mi „Ja ću poludjeti.” Rekla mi je da je razgovarala s Arminom. Misli o Enidi, Senadu I unučadi. Sve je to dodatno opterećuje. Sutra će joj doći sestra u kućni posjet.

22-23. oktobar:  Spavala loše. Ustajala svaki sat. Kašalj učestali. Osjeća bol od desne strane do pola stomaka. Robotin za kašalj neće, uzela samo jedan put. Bolje jede. Juče jela supu 3 puta, krompir a kornflex ujutro. Preko dana se osjeća bolje. Danas 23, jela više puta. Kašalj popustio tek predveče kad sam joj upržio 2 kašike šećera u 2 dcl mlijeka, a temperatura porasla na 100,8 F.

24. oktobar:  Dobro jela, mašalna, i juče i danas. Kašalj nastavlja povremeno. Kaže da joj natiču noge. Bila joj sestra u posjeti. Sestra dolazi samo da razgovara. Odbili smo njenu ponudu za takve obilaske, jer sam ja kod kuće stalno. Preko dana je bila dobro, samo osjeća malo hladnoću. Temperatura OK. Od 5 PM ponovno ubitačan kašalj, cijelu noć. Stavio joj pod glavu 5 jastuka. Stišao se tek u 4 ujutro.

25. oktobra:  Preko dana manje kašljala i dobro jela. Kašalj pojačan opet oko 7 PM. Hladno i toplo tijelo se smjenjuju, kao hladne i tople noge. Svu noć kašalj. Lezi, ustani, u zahod. Svu noć pravim čaj s medom. Neće med u kašiku, već u čaj. Neće ni robotusin. Ima mučninu, ali ne povraća. Tijelo gori. U grlu šljam. “Ovo je od toga- kaže mi. “Brzo ću ja, Ziko.”Ovo pišem u 4:30 AM, nakon treće neprospavane noći.

27. oktobar:  I jučer i danas nezaustavljiv kašalj. Tijelo ključalo. Temperatura normalna, stolica uredna. Noge zategle, natiču. Nema spavanja ni njoj ni meni. Sjedi naslonjena na 5 jastuka, pokušava spavati. Svaki sat ide u WC jer stalno pije čaj s medom. Ima jake bolove u stomaku, a boli je i tijelo, stražnjica, pa ne može ni sjediti, ni ležati od kašlja. Dobro jede 3-4 obroka. Jede i meso koje joj kuham i miješam u sitno samljevenu rižu. Supu jede tri puta, a ujutro bananu i sirijal. KAŠALJ prestao u toku dana i tokom noći, kao rukom odnesen. Preko noći opet znojenje i presvlačenje gornjeg veša preko 3 puta. Temperatura OK. Apetit malo dolje.

28. oktobar:  Studen. Ponovno povremeni kašalj. Ujutro se okupala, jela kornfleks, a oko 11 grašak i pire s mesom. Noge ledene ko led. Pokušavam ih ugrijati. Cijelu noć se znojila, a 4 puta presvlačila. Cijelo jutro joj je hladno, a u 3 PM temperatura 101 F. Kašlje rijeđe.

29. oktobar:  Doručkovala supu i kornfleks, a ručala mahune, s malo pirea i kompota. Pije puno vode. Cijelu noć se znojila, a 5 puta presvlačila. Temperatura 101, opala u toku noći. Noge ledene.

30. oktobar:  Umorna. Dobro ručala, slabo večerala. Neraspoložena, deprimirana. Cijeli dan noge ledene ko led. Legla u 7 PM. Ujutro se okupala. Posjetila nas komšinica Zora-Macanova.

31. oktobar:  HALOVIN. Pretežno spavala, ali bez većih pritužbi. Umorna. Dobro jela. Naveče mirno spavala, s povremenim iskašljavanjem. Ujutro se znojila i 3 puta presvlačila. Temperatura 98,6F.


NOVDEMBAR 2010

1. novembar:  Ujutro popila čaj, dobro ručala, manje spavala. Umorna. Noge hladne, ali temperatura normalna. Nakon dugo, dugo vremena u posjetu Dževdo i Dinka. Noć prošla u redu, uz povremeni kašalj i znojenje samo ujutro.


2-3. novembar:  Bolje se osjeća. Dobro jede. Umorna. Naveče se pojačava bol i nervoza. Kašalj, povremen.

4. novembar:  Noć prošla OK. Ujutro popila čaj, uzela malo supe kasnije. Ništa ne boli. Samo umor, nedostatak snage. Naveče nervoza, temperatura 100 F.

5. novembra:  Samo umorna. Predveče depresivna. Šuti. Zadnjih dana joj je ujutro hladno, preko dana pod 3 deke, a predveče je vruća, umorna i ima bolove.

6. novembra:  Ledena, naročito noge. Povremeno vruća, ima bol. Popodne nas posjetila Finzeta sa sinom. Zvali smo Mirsadu, ali ih nema kod kuće.

7. novembar:  Hladno joj, pod tri deke. Slabo jela. Dugo razgovarala sa Zizinim Sakibom, a zatim s Mirsadom. Umorna. Popodne nas posjetila Džemka. Ilijaz prehlađen pa ostao kod kuće. Popodne do predveče vruća. Naveče se samo jednom oznojila.

8. Novembar:  Veoma umorna. Slabiji apetit. Ujutro uzela malo kornflexa, a kasnije udrobila mlijeko s kruhom. Za ručak malo supe i kašiku pire-krompira. Pije puno vode. Razgovarala s Ankicom Alijgić i rekla joj „Moram na onaj svijet”.

9-10 Novembar:  Umorna. Žali se na bol i otok u stomaku, na mjestu gdje je bila žuč. Slabe je volje. Jučer i danas ponovno razgovarala s Mirsadom, koja joj sugeriše da prihvati sve što joj ljekari predlažu. Tokom noći znojenje, snage sve manje.

11. novembar:  Zadnjih dana leži po cijeli dan, pod tri deke. Hladno joj. Naveče se više puta znoji, pa presvlačimo odjeću i posteljinu. Svaki dan perem 1-2 mašine veša. Slabije jede.

12. novembar:  U dogovoru s Dr Haselton Dr. Greenblatt joj prepisao Adderall 10 mg za jačanje. Na moje pitanje za zračenje i kimo-terapiju rekao da ne bi odgovaralo. Ima 120 poundi (54 kg). Od zadnje kontrole izgubila je 6 poundi.

13. novembar:  Juče i danas umorna, spava, slabo jede.

14. novembar:  Spava, malo jede na silu. Preko dana joj hladno, a naveče temperatura 100,8 F. Snage manje. Često ne uspije doći do WC.

15. novembar: Preko dana joj hladno, a predveče tijelo gori. Temperatura oko 100 F. Jede samo supu i još samo ponešto. Ipak, uspjela me nekako ošišati za Bajram. Odrezao sam joj nokte. Kosu nije dala podrezivati. Kaže, “ Nek imam kad umrem”. “Ja ću brzo umrijeti”. “Hajde, ne brljaj,nastojim je razuvjeriti, “nikad se ne zna kad će ko.””A svi ćemo”, velim joj. U toku dana razgovarala s Mirsadom i Nermom, Denkinom. Armin se javlja svaki dan. Ja sam nazvao Ilijaza.

16. novembar:  BAJRAM –  Hatemina isto. Klanjao sam Bajram u Esseexu. Popodne nas posjetili Mostarci Šefik i Jasminka i bivše komšije Nedžad i Aida s djecom. Sara nam odredila kiriju $330 mjesečno. Naveče svaki pola sata išla u WC, do 11:30, a poslije znojenje i presvlačenje 3-4 puta.

17. novembar:  Kao da je nešto bolje. Malo jede. Nema snage. “Medicare“ platio sve troškove njenog liječenja,koji su iznosili preko $100.000. Saldo sa 18.nov. 2010 je nula.

18-19 novembar:  Preko dana tijelo ledeno, pod tri deke, a naveče toplo. Povremeno znojenje i svaki sat u zahod. Bol u desnoj strani stomaka. Predveče nervoza.

21. novembar:  Zadnjih par dana bolje jede. Manje joj hladno preko dana, a naveče se manje znoji. Temperatura stabilna. I dalje je umorna i više vremena spava.

22. novembar:  Umorna. Spava preko dana. Slabo jede. Boli je. “Aj majko moja! Aj, šta ću.” Noću svaki sat u WC. Od 3 AM znojenje. I tako svaki dan.

23. novembar:  Preko dana spava. Malo jede. Naveče legne bez večere. I voda joj, kaže, grka. Povremeno ne zna, oblači gaće na trenerku.

24-25. novembar:  Nepromijenjeno. Malo jede, spava, ima bolove, mokri često u hodu, jer teže kontroliše osjećaje. 25. Novembra ujutro se okupala. Uzela čaj za stolicu i imala stolicu.

25. novembar:  Preko dana spava. Oko 7 naveče jako umorna i nestrpljiva.

29. novembar:  Sve ove dane spava i danju i noću. Noću ustaje svaki sat u WC, a ujutro od 3 ili 4 se znoji i presvlači. Preko dana je pod 3 deke. Troši samo vitamine, željezo i potasijum. Živi skoro isključivo od supe. Predveče pala na stepenicama. Nije se povrijedila, ali je imala jake bolove u stomaku, jer ga je potresla. Teško se sama pomjeri sa strane na stranu. Večeras je 45-ta godišnjica našeg sretnog braka.

30. novembar:  Dobro doručkovala. Boli je i s naporom se uz stepenice penje u WC. Kasnije nije mogla ništa jesti. Naveče se žali da je boli srce. Veli, jedva preživljava. Čaj joj je pomogao za stolicu, u kojoj je bilo malo krvi.

DECEMBAR 2010

1. decembar:  Jela samo supu i ležala. Ima jake bolove. Veoma je slaba. Otišla na sprat spavati već u 7:30.


4. decembar:  Trpi jake bolove u stomaku. Sve teže ide uz stepenice, a uz svaki stepenik kaže: „Ah, majko moja.” Preko noći se manje znojila. Malo bolje jela.

6. decembar:  Stanje isto. Ima bolove. Pred veče jake. Jede nedovoljno. Pije puno vode. Mirsada joj poslala tablete željeza i Euro-Vita 500 mg za jačanje imunološkog sastava, koje ubijaju ćelije raka. Imaju istu svrhu kao Vitamin B-17 Novodalin, koji sam joj ranije nabavio, ali ga nije prihvatila.

7. decembar:  Muslimanska Nova godina. Počela uzimati 2 puta dnevno Euro-Vita.

9-10. decembar:  Djeluje svježije. Bolje jede. Ne znoji se preko noći. Još slaba. Trese se u prsima. Zima joj cijeli dan. Pri silasku s kreveta osjeća vrtoglavicu. Na dijelovima tijela javlja se crvenilo od ležanja. Moramo više paziti na dekubitus.

11. decembar:  Tokom noći dobro, samo ima vrtoglavicu. Ujutro se okupala, dobro doručkovala i sjedila na stolici. Imali goste: Nihadov otac i mati, Fudina mati-Tanija. Zvala Martha i Naima. Preko dana spavala. Hladno joj, drhte joj noge. Uzela samo jednu tabletu Euro-Vita.

12. decembar:  Umorna, ali dobro jede. U posjeti: Anera Fočo i Zora Macanova.

14. decembar:  Kontrola kod Dr Greenblatta. Izvadila krv, pa otišli kući. Bol u nogama. Štucanje.Euro-Vitu ima samo po jednu za naredna dva dana.

17. decembar:  Ponovno kod doktora. Potasium nešto bolji. Višak kalcija. Ne treba uzimati Vitamin D-3. Pregledala je pomoćnica Dr Greenblatta Dr. Ely. Slikala noge na CT. Ima veći ugrušak krvi u ljevoj i nekoliko manjih u desnoj nozi. Postoji opasnost da ugrušci odu u pluća i izazovu emboliju. Nije odmah pristala na injekcije, koje treba davati sama sebi dnevno kod kuće. Primila Zometu-Zoledronik acid, radi viška kalcija. Po povratku od doktora dobro večerala.

18. decembar:  U zamjenu za Euro-Vitu nabavio sam joj AHCC Kinoko Gold. Uzima po jednu tabletu dva puta dnevno. Cijeli dan je slaba. Žali se na bol u nogama- desna noga ledena, a lijeva vruća. Nema stolicu već 7 dana.

19. decembar:  Ujutro se okupala i dobro doručkovala, i ručala. Preko dana spavala. Uzela čaj za stolicu i izašla napolje. Osjeća se puno bolje, a bol u nogama je manji.

20-21. decembar:  EDINOV rođendan. Žali se na bol i otežano disanje. Injekcije propisane od doktora za klot-ugrušak, Fragmin, nije odobrilo osiguranje. Med. Sestra Karen dala nam je u zamjenu za Fragmin 4 injekcije Lovenoxa. Enida je prvu dala kod kuće.

22. decembar:  Bol u nogama popušta, ali boli stražnjica. Lijeva noga je manje natečena. Injekcije pomažu. Bolje se osjeća. Popodne noge opet natečena i vruće, a tabani i pete ledeni. Odobreno 14 injekcija Fragmina, Enida dala prvu injekciju. Pila čaj, dobila proljev, ali se stolica normalizirala.

23-24. decembar:  Noge natečene. Primila drugu injekciju. Žali se na bol u stomaku. Preko dana joj hladno, a naveče noge hladne, a tijelo toplo. 24-og naveče imala mučninu.

26. decembar:  Ujutro se okupala. Osjetila zamor i mučninu. Dobro doručkovala, a ručala 2 jaja i pila puno vode i cedevite. Legla bez večere.

27. decembar:  Dobro jela preko dana, a legla bez večere. Preko dana joj hladno i štuca joj se.

28. decembar:  Dobro doručkovala, ručala grah koji rado jede. Večerala sarmu i kolač uz puno cedevite. Dugo sjedila iI malo hodala po sobi. Imali goste- Džanuma, Vesna i Mirza Lelić.

30-31. decembar:  Sve OK. Jede, spava, kreće se. Samo joj natiču noge. Malo je podbuhla. Za Novu godinu donekle prihvatljivo.


JANUAR  2011

2. januar
:   Doručkovala u 10, a od 11 joj hladno. Temperatura 100,9F do 19 sati. Njenoj Mirsadi smo čestitali rođendan. Preko noći štucanje, mučnina, oznojila se. Misli da se prejela. Večerala je 2 šnite s putrom i mljekom. Noge natečene i šarene. Trne joj desna ruka.


3. januar:  Okupala se i doručkovala. Jela nešto manje preko dana. Nije večerala.

4. januar:  Krv bolja, samo smanjen potassium. Nastavlja dnevno s injekcijama Fragmina, koje daje Enida u 6 naveče. Doktor Greenblatt zadovoljan. Zdravlje poboljšano. Bolje izgleda. Dobila 7 paundi. Doktor misli da je bol u stomaku zbog uklještenja živca prilikom operacije. Povremano joj se javlja temperatura 100,4 do 100,9 F. Preko dana joj hladno, a naveče se znoji, sada 1-2 puta tokom noći. Boli je desna strana stomaka. Noge još natečene i šarene. Ponekad štuca i povremeno ima mučninu, ali ne povraća. Stolica nije više crna. Prima samo Fragmin i dva puta dnevno Euro-Vita, koju je ponovno dobila od Mirsade. Doktor prepisao Potassium, antibiotic Levaquin za 7 dana po 1 tabletu, jer misli da ona ima bakterijsku upalu u dijelu gdje je ugrađen metalni stens, i odredio kontrolu za mjesec dana. Popodne od 4 do 6 imala imala temperature 100 F. Naveče se znojila.

5. januar:  Osjeća se bolje, samo umorna. Temperatura normalna.

9. januar:  Preko dana dobro, dobro jede. Naveče dobro spava, samo se poslije tri sata znoji. Ujutro je umorna. Koristi antibiotic, Potassium, dva puta Euro-Vita i naveče injekcija- Fragmin. Više hoda po sobi, ali ne ide van stana. Kuhala pogaču.

10. januar:  Sve je OK. Ima više snage. Jede i spava. Nema povišenu temperaturu. Nema groznice već 4-5 dana. Sinoć se nije znojila. Samo su joj noge, obično oko podne, hladne. Boli desna strana stomaka. I dalje uzima iste ljekove: potasijum, Kinoko Gold, antibiotic i fragmin.

11. januar:  Zadnjih 2-3 dana bol u desnoj strani stomaka. Nateklina se može opipati, kao orah pod kožom. Umorna.

12. januar:  Mada je opšte stanje bolje, bol u desnoj strani stomaka je pojačana. Veli mi „ Ne znaš kako mi je, kako me boli.” Na mjestu gdje boli, pod kožom se vidi izraslina.

15. januar:  Zadnja dva dana bol u stomaku samo ponekad u opadanju. Nema više Euro-Vite, pa je kompenziramo s Kinoko Gold. Naveče se znojila.

16. januar:  Ujutro se okupala, a naveče se opet znojila. Dobro jela i spavala do podne. Popodne se manje žalila na bol. Noge više ne natiču.

17-18. januar:  Ima pojačanu bol. Noću se učestalo znoji. 18-tog popodne temperatura porasla na 37,2 C, ali je odmah spala.

19-22. januar:  Ima jake bolove. “Kako bi rado svoj stomak iščupala” kaže mi. Preko noći povećano znojenje. Malo joj i kosa opada.

25. januar:  Stalno je boli, više nakon jela. Puno se naveče znoji. Otok u stomaku desno se može jasno napipati, veličine oraha. “Ovako me nije bolilo ni kad sam operisana” veli mi pred spavanje.

29. januar – Ima jake bolove i učestalo noćno znojenje. Presvlačenje 7 puta u toku noći.

30. januar – Jaki bolovi. Iscrpljenost. Okupala se s naporom. Temperatura 37,4 do 37,9 C. Apetit oslabljen. Kosa pomalo opada.


FEBRUAR 2011

1. februar:  Sve jača bol. Znojenje preko cijele noći. Sve više leži.


2. februar:  Ima nepodnošljive bolove. Uzela naveče 2 tablete 500 mg. Ne može ni sjediti ni ležati. Ječi. „Ovo je, veli, zadnje.”

4. februar:  Išla na kontrolu. Ima upalu u stomaku, a djeluje cancer. Krv je dobra. Potasium normalan, treba ga uzimati svaki drugi dan. Temperatura 104 F. Izgubila 7 poundi od zadnje kontrole. Sada ima 117 paundi ili 52 kg. Možda je jetra u pitanju? Užasan bol u stomaku ne da joj se okrenuti. Znoji se. Za bolove može koristiti Ibuprofen, Advil, Motrin a za stolicu Colace stool softner.

5. februar:  Ima užasne bolove. Ne može ni noge da pokrene. Slabo jede. Muči joj se. Protiv bolova koristi Tramadol HCL 50 mg jedan put dnevno, a za upalu 10 dana po jedna tableta Ciprofloxalina HCL 500 mg.

9-10. februar:  Jedan put dnevno uzima antibiotik . Jutros joj se mučilo i povraćala, samo vodu, jer juče od jutra nije ništa jela.

11. februar:  Muči joj se, ali nije povraćala. Juče cijeli dan jela samo ampre-supu, upržito brašno. Jutros isto. Popila čaj. Mučnina preko cijelog dana. Ručala malo ampr-supe i ribe.

12-13. februar:  Slično kao 11. Februara. Jela vrlo malo, a naveče uzela tabletu protiv bolova.

14. februar:  Skoro cijeli dan ništa ne jede. Muči joj se.

15. februar:  Mučnina. Za doručak pojela kašiku pire-krompira, a predveče ampr-supu. Nakon čaja izašla napolje. Imala krvarenje iz nosa, koje se ponekad javi, jer je suh nos.

17. februar:  Ima mučninu. Otkazala kontrolni pregled za sutra. Bolovi, umor, slabost, znojenje i gubitak težine. Jutros se okupala. Jela samo malo supe i pirea, a za ručak kašiku supe od zelja i kompot.

Februar 18- Moj ROĐENDAN. Slabo jela. Naveče se znojila, a sutradan ujutro odmah povratila sok od narandže i čaj.

20. februar:  Malo bolje jela. Nije povraćala niti imala mučninu. Naveče umorna.

25. februar:  Kontrola kod Dr Ely, Greenblattove zamjenice. Ima mučninu i povraća. Dobila tablete protiv mučnine Prochlorperyine 10 mg, a za bolove Trimadol. Odbila primiti infuziju Zomeda. Težina 113 poundi ili 51,3 kg, a visoka 164,5 cm, puls 91. Dr Ely joj ne predviđa dug život.

26. februar:  Muči joj se, ali nije povraćala. Od tablete za mučninu spavala cijeli dan. Pojela malo supe ujutro i fish sendvič u podne. Slabo se osjeća. Naveče uzela Trimadol.

27. februar:  Čaj za stolicu joj je pomogao. Bolje jela i bolje se osjećala. Nije joj se mučilo niti je povraćala.

28. februar:  Povraćala odmah ujutro. Znojila se cijelo veče. Boli je. Muči joj se.


MART 2011

1-2. mart:  Počela se znojiti odmah ujutro. Popila čaj i odmah povratila. Naveče uzima za bolove Trimadol. Jela samo supu od brašna. Dobili smo povrat takse, od koje sam joj dao pola( $1.750) za štednju . Rekla da ostavim u ormarić.


3. mart:  Popila ujutro čaj s medom. Ujutro uzima Euro-Vita a naveče Kinoko Gold. Uzima i potasijum, a naveče joj Enida daje injekciju Fragmin. Predveče odmah povratila supu uzetu za večeru. Znojila se dva puta tokom noći. Kaže da joj se u stomaku sve trese, a tako i u prsima, valjda radi mučnine. Prsa su joj kao razdvojena. U 9 naveče sve povratila. Nije htjela ni tablete, veli “Svejedno ću umrijeti”.

4. mart:  S naporom se ujutro okupala. Već ujutro povraćala samo vodu. Nije ni čaj popila. Htio joj skratiti malo kosu odzada, ali nije dala. “Hoću da je imam kada umrem”. U 11 pojela malo ampr-supe.

5. mart:  Uz Božiju pomoć, bila malo bolje. Umjereno jela, spavala i nije se žalila na mučninu, niti je povraćala. Razgovarala s Mirsadom, Sabihom i Ajlom iz Njemačke. Jela supu za doručak, puru za ručak, a popodne zalogaj piletine i kompot.

6. mart:  Jela malo supe i kompota. Nije povraćala. Inače, štuca, ima mučninu, znoji se i sve što preko dana pojede, povrati naveče oko 9. Mučnina ne prestaje.

14. mart:  Vadila krv. Primila infuziju, Zometu. Težina 49,9 kg, opet 5 paundi manje. Visina 164,5 cm, a puls 96.

15. mart:  Mučnina. Ujutro uzela tabletu protiv bolova. Spavala cijeli dan. Tako je uvijek nakon kontrolne terapije. Pojela samo 2-3 kašike ampr-supe. U 5 popodne povratila nešto zeleno. Ništa ne smije jesti, jer ne može ostati u njoj. Dali joj tabletu za mučninu pod jezik. Opet povratila u 10 naveče, samo vodu jer nije jela.

16. mart:  Čitav dan mučnina. Pojela dva puta par kašika supe. U 8:30 popila par kapi coca cole I povratila zelenu vodu. Prije toga video sam je da PLAČE. Naveče opet povraćala vodu.

17. mart:  Preko dana jela malo juhe. U 9h povraćala samo vodu. Nije uzela ljekove.

18. mart:  Jela nešto bolje, ali imala mučninu, pa opet poslije 9 sati povratila, više vodu.

20. mart:  Nije povraćala prethodni dan, ali je štucala i imala mučninu. Povratila je 20. marta u pet popodne i 10 naveče,ali joj se i dalje mučilo. Ne uzima ljekove, pa se ne znoji. Bolove ima, ali se na njih manje žali, jer je mučnina i povraćanje više opterećuju. Težinu gubi ubrzano.

21. mart:  Mučnina. Ne smije ništa jesti. Pije manje i vode. Oslabila, pa teško ode do zahoda, iako je stalno pratim i pomažem. U 9 naveče uzela Prochlorperayine 10 mg protiv povraćanja i odmah 10 minuta kasnije povratila. Muči joj se i dalje. Preko noći se znojila i išla više puta u WC, radi tablete. Imala stolicu, jer je dan ranije uzela čaj za otvor. Okupao sam je uz veliki njen napor.

22. mart:  Mučnina, slabost, iscrpljenost. Ne može da jede. Za ručak samo zalogaj, dva. Ujutro stavila čepić protiv mučnine, a u 7:30 MP povratila na posteljinu sve zeleno. U zadnje vrijeme, od posljednje kontrolne terapije, povraća zeleno. Pri polasku u WC stala na drugim stepenicama, noge zadrhtale, pa sam je morao vući na sebi do kreveta, pazeći pri tome na stomak. Mučilo joj se cijelu noć, povraćala svakih 5-10 minuta, a od 11 sati svakih 10 minuta išla u zahod. Povratila na krevet, oko kreveta. Mučni na i dalje. U 5 ujutro , 23. marta, proljev, u gaće. Nismo spavali. Imala je jake bolove, štucala i ubrzano disala.

23. mart:  Cijelo jutro mučnina i proljev. Hladno joj pod tri deke. U 11 jela malo supe i odmah povratila. Nije mogla sići dolje. Ostala je ležati u krevetu. Ponovno proljev. Nije mogla na noge. Oko 5 popodne. odnio sam je do WC šolje, a sa Enidom koja je tada došla s posla, prenio je do kreveta. I tada je sama napravila dva koraka. Opšte stanje loše. Enida je pozvala Emergency. Smjestili su je u hitnu oko 18 sati, gdje je tretirana do 3 ujutro 24. marta. Utvrdili su da je malokrvna, da ima visok kalcijum,a nizak potassium. Slikali su pluća i rekli da ima upalu pluća, što se pokazalo netačnim. Dali su joj antibiotike. Primila je Ajvi, jer je dehidrirala. U 3 sata ujutru 24. marta smještena je u bolnicu, na odjel 4, sobu 468. Enida i ja ostali smo sa njom to jutro, naredni dan, i veče.

24. mart:  Cijeli dan smo bili uz njen krevet. Doktor je utvrdio da se ne radi o upali pluća. Dali su joj ponovno antibiotik.

25. mart:  PETAK – Ujutro se osjećala malo bolje, a zatim su počeli jaki bolovi i teška nervoza. Podiže od muke ruke, ja ih držim, ona ih daje pa vraća. Prima kisik. Oko 10:30 sati je sve više uznemirena. Nokti su joj poplavili i pocrnili na rukama i nogama. Naveče u 7 sati dali su joj 2 mg morfija i skinuli infuziju i sve ljekove, osim kisika. Disanje krupno, otvorenih usta, oči zatvorene. Zovemo je, a ona kao čuje i daje slab znak klimanjem lica.“Evo Enide i Dide, Nane!” Mislili smo da će se nakon izvjesnog vremena probuditi. Rekli su joj davati morfij svaka 4 sata. Primila je svega tri doze, a već kod druge se smirila i prestala micati tijelom, opružila noge i ruke niza se, samo se glava malo klimala disanjem. Leži nepomična. Pozvali smo Armina da odmah dođe i javili njenoj Mirsadi u Zagreb, da s njom razgovara.

26. mart:  SUBOTA - Dr Steven, šef 4-og odjela, obišao je u 8 ujutro i rekao da će živjeti još maksimalno 24 sata. Mogli smo to i sami pretpostaviti. Dok smo stajali pored njenog uzglavlja, gladili joj čelo i držali ruke, potražila nas je pogledom i možda u posljednjim samrtničkim trenutcima života, s posljednjim naponima snage i osjećaja, rekla nam je čujnim i razgovjetnim glasom: "Nalazim se u tunelu od 17 spratova, sa puno svjetla, u kojem dvoje razgovaraju. Došla sam do 16 sprata i ne mogu dalje." "Možeš, mi ćemo ti pomoći", hrabrili smo je dok je posljednjim naporima svijesti i snage odmjereno odmicala Božijim putem na 17 sprat. Trenutak kasnije, dodala je polu-šapatom : "Uče salavate". Bile su to njene posljednje izgovorene riječi, koje su doprle do naših ušiju. Želimo vjerovati da je to, s voljom Allaha dž.š., bilo njen put u Dženet.

Armin je stigao iz Atlante u 3:30 popodne. Nije ga mogla prepoznati. Mirsada je zvala oko 4:30, a samo par minuta nakon njenog poziva, oko 4:40 popodne, Hatemina je preselila na Ahiret. Odmah smo pozvali doktora Stevena koji je potvrdio smrt. Nije bilo smrtnog hropca. Umrla je kao zaspala. Obavijestili smo odmah Taniju Mušanović, a uskoro su u svoje ime i ispred Islamic Society of Vermont stigli g. Ešref a potom i g. Nizam, koji su joj učili Jasin, dove i ajete iz Kurrana.

Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun!“ (“ Svi smo Božiji i svi se Njemu vraćamo!”).

27-28. mart:  Vijest o Hatemininoj smrti brzo je obišla svijet. Poziv na sabur sa izrazima rahmeta i sućuti, uz želju da joj dragi Allah podari Dženet , stizali su sa svih strana. Internet magazin “Orbus” Belgija punih 40 dana imao je otvorenu posebnu stranicu za saopštenja i izjave sućuti. Našu zahvalnost svima uputili smo putem Facebooka i javnih medija 12. Aprila.

29. mart:  Dženaza je obavljena u 14:00 sati u Funarol Home Elmwood – Meunier, 97 Elmwood Ave. Dženazu je klanjao srebrenički imam iz Manchestera, Ef. Hasan Duraković. Ukop je obavljen u 14:30 na groblju Lake Wiev -Northave, u dijelu određenom za muslimane, na parceli br. 20, pored sportskih terena obližnjeg Školskog centra. Dženazi je prisustvovalo stotinjak osoba, koje smo pozvali kući na osvježenje. Odazvalo se samo nekoliko onih koji su došli sa strane, među kojima imam Hasan i porodični prijatelj, banjalučki novinar Bedrudin Gušić.


APRIL 2011

5. aprila
porodica je sa prijateljima u kući rahmetlije priredila Sedminu. Proučili smo Jasin i Dove.

12. aprila – Zahvala porodice za izraze saosjećanja, rahmeta i sućuti upućena e-mailom i putem Facebooka :

Neizmjerno hvala prijateljima, rođacima, sugrađanima u Sjedinjenim državama, BiH i širom svijeta, koji su nam neposredno ili putem medija uputili riječi saosjećanja i utjehe; pomogli nam da vladamo sobom i saburimo u najtežim trenutcima našeg života i dostojno ispratimo na ahiret suprugu i majku, našu marljivu, plemenitu i skromnu HATEMINU BEĆIREVIĆ r. Hatipović. Molimo se dragom Allahu da joj podari Dženet, a svima vama našu ljubav i zahvalnost.

Život i smrt smjenjuju se kao dan i noć. Dio te neumoljive smjenjivosti je lik i djelo naše dobre i čestite Hatemine, koja je uvijek znala vladati sobom i nenametljivo uticati na druge, da budu bolji. U posljednjim samrtničkim trenutcima života sačuvala je prisebnost i dala nam poruke, ostavljajući nas u uvjerenju da nastavlja dalje. Želimo vjerovati da je to, s voljom Allaha dž.š., bilo njen put u Dženet.
Iza rahmetli Hatemine ostali su u saburu i tuzi: suprug Zijad, sin Armin, kći Enida, unuci Edin i Sanel, sestra Mirsada, zetovi Senad i Sadulah, sestrična Maida, vjerna prijateljica Martha i brojni rođaci i prijatelji.


Tako se, dragi prijatelji, širom svijeta začinju i šire bosanska /bošnjačka mezarja i u njih ukopavaju ucviljeni bosanski prognanici, koji za svoje boli i tugu nisu našli utjehu u rodnom zavičaju, već negdje daleko od rodne grude, gdje sunce izlazi na drugoj strani i drugačije grije. U njima nalazimo mir, spokoj i Božiji blagoslov, a naša mezarja i mezare naših predaka dušmani Republike Srpske skrnave, ruše i zatiru, da izbrišu sve tragove našeg postojanja. A porodica Bećirević je samo jedna od bezbroj koja u potrazi za suncem života svoju tugu pohranjuje u tuđoj zemlji.

Još jednom naše dužno hvala svima vama, dragi prijatelji, koji ste nam u najtežim životnim trenutcima pomogli, upućujući nam poruke saosjećanja, našoj Hatemini za vječni rahmet, a a nama za sabur. Neka vas dragi Allah nagradi za vašu pažnju, dobrotu i plemenitost.“


Dana 7. maja 2011.godine, uz učešće prijatelja, znanaca i srebreničkog imama Hasana Durakovića, r. Hatemini smo dali Četeresnicu u Burlingtonskoj džamiji (182 Hegeman Ave, Colchester, VT ), poklonili Hatmu, proučili Dovu i još jednom se prisjetili njenih dobrih dijela, njene plemenitosti i dobrote, kojom nas je za života bespoštedno darivala. Hranu za sedminu i četeresnicu smo pripremili sami. Izuzetnu pomoć nam je pružila komšinica Jasna Korajkić. Spiritual department bolnice “Fletcher Allen” priredio joj je 9. Juna 2011.godine međureligijski – interfaith servis.

Po nekim mišljenjima Sedmina i Četeresnica se smatraju novotarijom i ne mogu promjeniti stanje ni živih ni mrtvih. Ipak, njihova osnova je korisno okupljanje ljudi, koji se tom prilikom prisjećaju vjerovjesnika, rahmetlije i uče nešto iz Kur’ana.


Troškovi dženaze iznosili su oko 10.000 $, od čega je država platila 1.100. Social security nam nije dao ni zakonski iznos pomoći koji se isplaćuje u slučaju smrti od oko $255, a iznos penzije za mart koji plaća SSI smo morali vratiti. Troškove ukopa podmirili smo iz povrata takse i ušteđevinom.


Juni 2011. godine: Izradu nišana ugovorili smo sa g .Gleenom, klesarom iz Winooskog. Nišan će biti standardnog oblika, sa podacima o imenu, godini rođenja i smrti. Biti će postavljen za godišnjicu smrti, čim to dozvole vremenske prilike. 50% smo platili odmah, a ostatak prilikom postavljanja, vjerovatno krajem aprila 2012.g. Hateminina velika prijateljica, kuma unuka Edina, Martha Gundlach sa Havaja poslala je za nišan od sebe 1.000$, ali smo njeno dobročinstvo odbili i novac joj vratili. Ipak, smo morali prihvatiti njeno neko ultimativno učešće, kada nišan bude postavljen. Za istu namjenu naše dubičke komšije Pekovići poslali su nam 200$.


29. mart 2012.  Godišnjica Hateminine smrti: Stojimo kraj njenog mezara. Prošla je godina, a mi stojimo. Učimo Jasin, Fatihu i molimo dragog Allaha da joj učini ugodan život u Dženetu. Dok je Ona bila s nama znali smo šta hoćemo i išli smo naprijed. Sada nismo sigurni. Imati suprugu, majku, nanu je kapital koji ne gubi vrijednost, već se kroz nas valorizuje.


Na mezaru

Moj život s mojom Hateminom je prošao kao jedan san. Sve što smo živjeli i proživjeli može se svesti u gomilu misli, koje sve češće sa suzama naviru i nestaju. Još uvijek vjerujem kao da se i nismo razdvojili; kao da je Ona negdje otišla, pa će doći. Njen neodređen lik mi se često javlja u snovima, osjećam je pored sebe, čujem njen glas…

Sve njeno i danas, godinu kasnije, stoji na istom mjestu. Nemam ni volje ni snage da bilo šta mijenjam. Rado bi nekom dao njene upotrebive stvari da ih koristi, ali ne nalazim snage za to, a ni moja Enida to ne može.

Prolaziće dani, mjeseci i godine, a sjećanje na Tebe draga naša Hatemina, draga suprugo, majko, nane, nosiće u sebi onaj neutješni dio ljubavi, tuge i nostalgije, koji je ostao okamenjen u srcima svih nas, koji smo te neizmjerno voljeli, i koji danas za tobom tugujemo.

Nada i beznađe se smjenjuju… Nada je uvijek makar za mrvu ispred i iznad beznađa, dok je ne slomi beznađe… Kad nema nade, nema ni života.

U hronologiji nade i beznađa kriju se iskušenja i izazovi, alternativni putevi koji vode iz tame u svjetlost ili sa svjetla u tamu. Gdje smo Mi u svemu tome - u onome što je prošlo ili u onom što dolazi??? Možemo li znati šta je život, možemo li upoznati sebe, ako ne upoznamo bol za životom? Da bi upoznali sebe trebamo upoznati svijet oko sebe, a to nije samo ono što vidimo...Potrebno je napraviti korak više, iskorak sa kojim se ide dalje.


 Zijad Bećirević

29. mart 2012.
 

Coded in Central European Windows-1250

ORBUS Startpage
 
Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

to Cavkic Web Site


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:19/04/2005 - Last modified: 12/05/2013