CULTURE
KULTURA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOTOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Sadija Klotz
Usijan zrak
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page  

Autor: Sadija Klotz, Njemačka


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma





Autor: Salih Čavkić


Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE


ORBUS Startpage


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija






Usijan zrak

Sadija Klotz

Kad jednom moraš bježati, kada te protjeraju ko pseto -nikad se više u životu ne osjećaš sigurno. Nigdje. U proljeće 1992 postadoh i ja izbjeglica a niotkud pobjegla nisam. Tih prvih godina izbjeglištva stalno sam osjećala strah, uvukao se u moje kosti, i nisam ga se mogla nikako osloboditi. Tih godina sam nekako stalno živjela sa spakovanim malim koferom-ono za svaki slučaj-nekad ni objasniti sebi nisam mogla taj osjećaj ali je stalno bio prisutan. Kad se bježati mora, onako kao kod nas u Bosni, nemaš prilike sa sobom ponijeti ništa-zahvaljuješ Bogu kad uspiješ spasiti glavu. A kasnije, kad ti sve razruše, kada nestane kuće i kućišta, kada se kao izbriše svaki trag da si bila tu i disala u toj avliji, mahali i toj Bosni našoj-kasnije bi dala sve za onu jednu sliku požutjelu, za komad tkanine iz kuće, onaj djedov ibrik, bar nešto, neku uspomenu koja će ti potvrditi da jesi bila, da jesi živjela tu odakle te protjeraše i trag ti izbrisaše.

U daljini onda taj strah i slutnje: Ako se jednom desi-može i opet. Sve se nekako čovjek misli da ne smije više dopustiti da ga iznenadi takva situacija, da ga zatekne nespremnog i nenaučenog. Eh, kao da se naučiti možeš kako se postaje izbjeglica !I tako ja, tih prvih godina uz sebe stalno koferčić nosila, sa onom svojom bijedom u njoj koja je činila čitav moj izbjeglički život. U njemu i dokumenti-onako kao da me podsjete ko sam, gdje sam i kuda sam to krenula. Kasnije se malo povukao taj strah, ta stalna zebnja da moraš stalno biti spremna za bježanje, pa se potrudiš živjeti -u stalnom pokušaju pronaći ravnotežu i balans između tuđine i zavičaja odakle te istjeraše. Ko oni artisti na trapezu. Kao ta izbjeglica živiš unutar te Evropske unije, "uživaš ta neka ljudska prava", pokušavaju te naučiti šta znači Demokratija, šta znači živjeti u "civiliziranom "svijetu. Kad pogledaš površinski sve izgleda uređeno, slobodno i protkano demokratskim načinom života. Ali kada počneš malo dublje kopati i uđeš u samu srž -tad ti se otvore oči.

Ovih dana se sudi onom monstrumu iz Norveške. Na svakom TV kanalu ga možeš vidjeti, internet pun i čini mi se skoro svaki medij o njemu govori. Smeta me kad to vidim, uhvati me nelagoda i ne mogu se oteti utisku da mu svi ti mediji, koji se natječu u svojoj beskrajnoj žeđi za senzacijom, daju onaj pravi prostor za njegovu predstavu. Onu u kojoj je on glavna uloga. Sve je nekako inscenirano.

U Njemačkoj, kao i u ostalom dijelu evropske unije jasno osuđuju, osuđuje se ubistvo onolike nedužne djece na tako hladnokrvan i brutalan način. Osuđuje se taj zločin ali ja naučena iz prošlosti kako Evropa brzo nešto osuđuje i kritikuje ali ipak i sama stoji i gleda kako se dešava. Pa nekako ni ne mogu sasvim vjerovati da je ta osuda sasvim iskrena. Hajd, možemo reći da se osuđuje taj gnusan čin ali imam osjećaj da sama ta ideja, obrazloženje zbog čega se počinio taj zločin - Strah od islamiziranja Evrope -imam osjećaj da se mnogi (i u sve većoj masi) poistovjećuju s tim. Grozno je to misliti i izreći ali postajem sve svjesnija da Evropom hoda mnogo Breivika, razmišljaju kao i on, imaju slične težnje, ciljeve i strahove.

Osjećam kako se sve više steže obruč oko nas, muslimana u Njemačkoj, muslimana u čitavoj Evropi. Osjeća se onaj dah kada imaš osjećaj kao da se priprema nešto veće, zlokobnije. Osjetiš se ko miš koji je opkoljen a on izmiče - sve dok ne dođe do zida i nema više kuda. Stiješnjen u kut. Doskora sam se osjećala sigurnom u Njemačkoj, nikad prihvaćenom ali bar sigurnom, nisam imala osjećaj da mi je ugrožen život, da moram opet strah osjećati. Ali zadnjih godina se dešavaju stvari koje se sakupljaju ko ona voda u čaši a ja osjećam da je ta čaša skoro puna. Istrest će se ta voda po nama opet. Iako važi za zemlju u kojoj je princip demokratije i prava za sve, da se uočiti kako ima sve više onih koji podsjećaju na Breivika. Strah ih je Islama, boje se da će biti pregaženi i pokoreni - ne mačem već prirodnim zakonom. Njemačka familija u prosjeku dobiva jedno dijete a muslimani -prvenstveno Turci - još su marljivi u produkciji budućih naraštaja.

Nije sasvim ni bez razloga taj strah njemački, austrijski, francuski ili švicarski - da samo neke nabrojim. Jer kako izgleda neće muslimani i islam pokoriti Evropu oružjem nit "terorističkim" činom, već činjenicom da se brže razmnožavaju. Uz to se i namjerno vodi politika koja se samo strahom održati može, uzgaja se taj strah i mržnja prema onom što je drugačijeg principa od naviknutog i prihvaćenog.

Bojim se, puno je Breivika u "slobodnoj" Evropi a ispod površine kao da se počela zemlja pomicati, spremna za onaj zemljotres . Puknut će ova napeta situacija i zapaliti gradove i ulice Evrope. Neće oni dopustiti da im"otimamo" ono što smatraju da trebaju odbraniti - po svaku cijenu.

Usijan je zrak, imam tako jak osjećaj da je potrebno samo u jednom trenutku puhnuti u jednu baklju i sve ostale će se zapaliti. Ponovno se pojavio onaj strah u meni, onaj vječni strah kojeg samo izbjeglica prepoznati može, onaj strah kad ne znaš više gdje se skrasiti možeš i sigurnost pronaći. Evropa samo što se zapalila nije a ja osjećam, kad se to desi (nije pitanje da li će se desiti nego kada) da će opet sve pući po muslimanima.


Sadija Klotz, Njemačka
sadija2001@hotmail.com

 

Coded in Central European Windows-1250

ORBUS Startpage
 
Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

to Cavkic Web Site


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:12/08/2012 - Last modified: 12/05/2013