CULTURE
KULTURA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOTOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Sadija Klotz
Umjetnost - svjetlo u tami
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page  

Autor: Sadija Klotz, Njemačka


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma





Autor: Salih Čavkić


Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE


ORBUS Startpage


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija






Umjetnost - svjetlo u tami

Sadija Klotz

Za mene su, od malih nogu, umjetnici bile posebne osobe a ta riječ-umjetnost, nešto uzvišeno i veličanstveno.

Cijenila sam i ostale oblasti umjetnosti ali svo moje srce priklonilo se književnosti, pisanoj riječi. Crtati nisam umjela ali baš je nastavnik likovne umjetnosti odgovoran postao da sam zavoljela pisanu riječ, da sam počela gutati knjige.

Jednog dana je došao na čas ali o likovnom pričao nije. U ruci je imao debelu knjigu u dva dijela -Jadnici od Viktor Igoa. Počeo nam je prepričavati radnju knjige i dok je on pričao ja sam bez daha pretvarala se u (Jean Valjean) Žan Valžana... i bježala od žandara, čas bila (Cosete) Kozeta, u jedan mah sreću osjećala a u drugom trenutku strahovala... Putovala sam s tom knjigom i otvarala sve više vrata svijeta. Bila sam kao opijena i začarana.

Poslije školske nastave sam otišla i učlanila se u Biblioteku, kući sam se vratila sa tom knjigom.

To je bio moj prvi dublji susret sa knjigom, sa tom hranom za dušu, sa tom glađu koja nikad nije jenjavala već je postajala sve jača i snažnija.

Ubrzo mi je ta biblioteka postala malena a moja je žeđ bila sve veća i žešća, a knjiga, činilo mi se, bilo ih je sve manje. Tada nije ni postojalo to čudna pomodarstvo što se zove “zasićenost” za razliku danas.

Danas su svi regali u radnjama, knjižarama puni knjiga. Puni nečega što se zove umjetnost a u puno slučajeva umjetnosti tu nema.

Danas je teško izabrati knjigu jer nas, čim uđemo u radnju, preplavi konzum kiča, privuku nas, ili odbiju korice romana, slika ili naslov. Potakne te, tek nešto da otvoriš knjigu i saznaš o čemu se radi. Kao kada nam treba krema za ruke, odeš da kupiš i stojiš ispred regala a izbor je ogroman. Tako se lijepo upakuju, reklamiraju i mame nas da ih kupimo a rijetko koja je stvarno i dobra, zdrava za kožu našu. I umjesto da uzmemo onu koju stvarno i istinski trebamo, mi iz nekog razloga uzmemo onu koju danas, eto, svi koriste. Jer ono što odgovara masi mora da je dobro!

Tako je i sa knjigama.

Prodaje se sve i svašta, zapakuje i nakinđa šarenim bojama da odvrate pažnju od unutrašnjeg siromaštva. Komercijalizacija i reklama je danas sve. Kvalitet se gubi.

Umjetnikom se danas zove i onaj što ništa nikad u svom životu nije napisao ali je on našao nekoga da za njeg piše i, eto, izdao je knjigu. I prodaje se ta knjiga! Puna je skandala i senzacije a to se danas traži.

Nedostatak duše samo neki zamijete.

Rekoh-umjetnost je nešto uzvišeno.

Umjetnici, književnici i pjesnici su produhovljena bića koja dišu etikom, moralom i dubokim smislom za dobro i zlo. Umjetnost ne poznaje naciju, mržnju niti nagovara na zlo. Tako bi bar trebalo biti zar ne?

Stvarnost je drugačija, na žalost.

Prodaju se kao umjetnici, književnici i oni koji siju mržnju i netrpeljivost između ljudi, prodaje se subjektivnost i narcisoidnost, prodaju se i oni kojima nije cilj zbližiti ljude, ohrabriti ih i nečemu naučiti već samo iz vlastite ambicije i želje za popularnošću. To nije umjetnost.

Danas se kao umjetnici i intelektualci prodaju maskirani akademici puni mržnje i sebičnih ciljeva umjesto da oni budu upravo taj putokaz običnim ljudima.

Školovani i velikim obrazovanjem obučeni a zapravo nas ničemu dobrom ne podučavaju. To nije umjetnost nit naše bogatstvo!

To je siromaštvo naše duše.

Produhovljeni umjetnik piše iz duše, svojim djelima nas uči ljubavlju i vjeri, taj umjetnik je skroman i neuk prodavati zlatnu prašinu i zasljepljivati ljude.

Piše jer ga nešto tjera na to. Kod takvih rijetkih umjetnika osjetiš dubinu slobodnu od površnosti, pronađeš se u riječima tim, i dok putuješ knjigom osjetiš kako si sve bogatiji i raskošniji osjećajima, idealima . Istinski umjetnik je prost i jednostavan, predivan u svoj svojoj skromnosti, ne kiti se teškim frazama i haljinama tuđim već se oblači riječima koje svaka duša u sebi prepoznati zna. . Istinski umjetnik ne traži ništa sem zrcalo i spoznaje duše svoje a time se rađaju spoznaje koje koriste i onima koji, s njim, šetaju tim putem. Dotakne nas i dirne onaj dio nas koji je jednostavan u svojoj želji i potrebi da voli i živi . Ono što nam je svima potrebno a za šta ne trebaju isprazne fraze već duša puna i čista.

Koliko, danas, poznajete takvih umjetnika koji su vas dotaknuli do srži duše i osjećaja vaših, koliko ih poznajete što uspijevaju svojim riječima dati vam osjećaj da sve što iz duše njihove izlazi je zapravo vaša priča, vaše čežnje, vaš život?Rijetki su takvi zar ne?

Danas je tako da se bolje prodaju romani i one knjige sa izmišljenom radnjom, fantastika ili brutalnost, pa i pornografija.

Kažu poezija se danas ne prodaje dobro.

A zapravo je ona uvijek ono što je iz duše. Doživljeno, dotaknuto suzama, ljubavi, čežnjama i tragedijama života naših. I uvijek je ono što svaka duša kroz život prolazi.

U današnje vrijeme kada se svjetlo istinske umjetnosti sve više gasi, kada elektronika i mašine sve više zamjenjuju pisanu riječ, kada se gubi sposobnost izražavanja emocija i uče djeca da je pokazati emocije slabost, u današnje vrijeme kada se kaže da se nema novca za kupovanje knjige ali za svakakve ostale gluposti ima, u današnje vrijeme je tako velika potreba za tom hranom . Hranom za dušu.

Danas djeca ne odrastaju sa bajkama iz kojih se mudre pouke pronaći mogu već, od ranog djetinjstva, sa nintendom, pokerom i playstation, danas djeca ne znaju ni čitati, u puno slučajeva ali skoro svako dijete ima Facebook profil... Jednako kako nam svima treba posao da bi preživjeli, tako nam treba i ta hrana za dušu, treba nam svjetlo umjetnosti jer ono je putokaz naše kulture i onog čemu težimo. Svako društvo je vrijedno samo onoliko koliko u sebi istinske kulture nosi.

A mi smo, realna činjenica, siromašni po tom pitanju.

Kod nas se i kad postoji šansa da se u tami našoj upali svjetlo umjetnosti i zažive kultura, poštovanje i ideali, kod nas se sve čini da se i to zadnje svjetlo ugasi.

Da ostanemo sasvim u mraku.

A svako od nas, na svoj način, ima sposobnost da sačuva to svjetlo u sebi i oko sebe,

Zato čuvajte tu riječ, svjetlo umjetnosti i naučite prepoznavati istinske vrijednosti .

Nije zlato sve što sja, vjerujte da je nekad ono obično i skromno ali istinskim svjetlom i idealima produhovljeno puno vrednije od onog šta nam se danas kao umjetnost nudi.


Sadija Klotz, Njemačka, 2011
sadija2001@hotmail.com
Page Construction: 19/09/2012
 

Coded in Central European Windows-1250

ORBUS Startpage
 
Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

to Cavkic Web Site


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:19/09/2012 - Last modified: 12/05/2013