CULTURE
KULTURA

ORBUS
Bosanac kopljanik TOTOP

KULTURA U BOŠNJAKA
PROSE&POETRY - PROZA I POEZIJA
Bosnea littera - Bosnian Letter - Bosansko slovo
Nikola Šimić Tonin
MOŽDANIM PLATNIMA
Kralj Tvrtko
Science & Technics Page  

Autor: Nikola Šimić Tonin


Bosnian
- prose
- poem
- poetry

Bosanska
- proza
- poezija
- pjesma





Autor: Salih Čavkić


Na ovim stranicama
objavljujemo radove iz
proze i poezije naših
članova, prijatelja i
simpatizera.


KNJIGE


ORBUS Startpage


Uređuje:
Salih Čavkić
Belgija






MOŽDANIM PLATNIMA

Nikola Šimić Tonin

Stipe Golac, Ovaj ludi svijet, Stajer-Graf, Zagreb 2012., knjiga aforizama


Nikola Šimić ToninOsobna iskaznica knjige: Za nakladnika, Jerkić, Stanko; urednica, Rukavina-Jerkić, Marijana; recenzenti, akademik, Jelčić, Dubravko, akademik, Rukavina, Danijel; likovni urednik, Golac, Stipe; Fotografije, Starčević, Franjo; lektor, Knez, Gordana; tisak, Stajer-Graf, Zagreb, ožujak/mart 2012.

Osobita osobnost

Osobita osobnost, Stipe Golac rođen je 1939. godine u Ribniku kraj Gospića. Osnovnu školu završio je u Ribniku. Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vilka Selana Glihe 1961. godine.

Diplomirao je na Akademiji primijenjeni umjetnosti u Beogradu u klasi Mihajla Petrova 1966. godine. Nakon završenog studija radi u gimnaziji „ Nikola Tesla „ i Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Od 1997. godine prelazi na Pedagoški fakultet u Rijeci, radna jedinica Gospić, gdje radi kao redoviti profesor Metodike likovne kulture.

U dva mandata, od 2000. do 2005. godine, bio je dekan Visoke učiteljske škole u Gospiću, davši tako značajan doprinos u razvoju visokog školstva u Ličko-senjskoj županiji.

Slikar, pedagog i pisac, sretno je objedinio te djelatnosti u snažan kreativan izraz.

U slikarstvu je ostvario sedamdeset i četiri samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama. Sudjelovao je na brojnim humanitarnim likovnim kolonijama.

U domovinskom ratu poklonio je više svojih djela u znak pomoći, stradalnicima domovinskog rata.

Jedan je od organizatora poznate likovne izložbe „ Lički likovni anale „ na kojoj su od 1966. godine izlagali najpoznatiji hrvatski slikari, kipari i grafičari.

Jedan je od organizatora Likovne galerije u Gospiću.

Kao slikar, pedagog i pisac objavio je brojne stručne tekstove s područja kulture, umjetnosti, odgoja i obrazovanja. Napisao je knjigu „ Oblikovanje u papiru „ – priručnik za odgajatelje i nastavnike.

Aforističar Stipe Golac napisao je jedanaest knjiga, od toga deset knjiga aforizama.

Na poseban, sažet, aforističan način govori o životu i radu čovjeka, suprotstavljajući se izopačenoj slici svijeta, kako zapisano stoji u životopisu, u knjizi „ Krivo živite, ispravite se „ na str. 147. dopunjen u ovoj knjizi novim podacima, isti osvrt.

2001. godine na Prvom hrvatskom festivalu humora i satire dobitnik je zlatne plakete i prve nagrade za aforizme, što je  snažan poticaj za budući mu rad.

Godine 1996., za doprinos u kulturi Republike Hrvatske, odlikovan je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Društva Hrvatskih književnika Herceg-Bosne.

Uvršten je u Likovnu enciklopediju i Hrvatski biografski leksikon.


Poslovice intelektualaca

Aforizam (grč.), jezgrovita, smislena, duhovita izreka. Prema svojoj strukturi, sadržini i bogatstvu konotativnog značenja aforizam bi se književnoteorijski mogao definirati, približno, kao jedan od paremioloških oblika koji posjeduje dosta sličnosti s narodnom poslovicom. Paremiologija-proučavanje i tumačenje poslovica, osobito s obzirom na mentalitet društvenih slojeva u kojima žive.

Književnosti zapadne Europe prve bilježe procvat aforizama od XVI stoljeća naovamo, kada taj književni oblik počinje da se javlja samostalno ili, mnogo češće, kao univerzalni iskaz u drugim književnim ostvarenjima.

Aforistička razmišljanja prodiru intenzivnije u našu književnost tek od sredine XX stoljeća, dok je ranije korišten uglavnom kao nesamostalna forma.

Aforizam je po stilskokompozicionom ustrojstvu jednostavan književni oblik: svaki domišljaj izlaže se u jednoj ili najviše dvije-tri prozne rečenice, također i stihom i strofom.

Opširnost, nagađanja, pretpostavke-nisu mu svojstveni.

Kao i narodna poslovica, aforizam je uvijek tvrdnja i stav: on je sažet, zgusnut, i misaono dubok izraz životnog iskustva i mudrosti, u ovom slučaju ne općega, kolektivnoga već autorovoga iskustva i mudrosti, jer aforizam spada u individualno stvaralaštvo.

Pečat stvaraočeve individualnosti, kreativnosti i domišljatosti, domišljanja sa dubokim smislom, ogleda se koliko u tematskoj širini zahvaćene problematike, toliko i u vještini, lapidarnosti i duhovitosti kazivanja.

U zbirci aforizama: Ovaj ludi svijet, Stipe Golca, sabran je priličan broj takvih refleksija i mudrosti koje nam predočavaju bogata iskustva, uobličena slikovito i sažeto, a također i britkost autorovih misli, njegovu nesumnjivu duhovitost.

Tematski dijapazon tih aforizama vrlo je širok, s toga ih nije ni malo lako, bilo ih je teško klasificirati po nekim određenim kriterijima. Otud je i naznaka tematski skupina: Čovjek, Društvo, Odnosi-Suodnosi, (ne) Moralnost, Umjetnost, Religioznost, Život nasušni... (ne) učinjena svrsishodno u svrhu isticanja, razdioba poglavlja, podnaslova, globalnih motivacijskih područja i konotativnih okvira uvrštene građe, pa ostaje dojam poredanosti tokom nadolazeći misli, mjerilo redanja u knjizi, očito je samo vrijeme, kako kojeg nastajanja aforizma.

 S obzirom na izuzetnu pogodnost i na funkcionalnost ove književne forme za saopćavanje životnih spoznaja, svoja aforistička rasuđivanja autor je najviše usmjerio prema području etike, prema postojećoj moralnoj praksi društva i vremena u kojem živimo. Vremena / nevremena, burnoga svakodnevlja, od slavenske pradavnine.

Izričući tako moralne premise i sentencije- mudre izreke poučna sadržaja, dotaknuvši se brojnih pojava kako onih u svijetu prirode tako i onih u ponašanju i karakterima ljudi, ne krijući ni malo, već upravo suprotno tome, svoj često satiričan stav prema onom što nije dobro u našoj sredini.

Oštricu svoje satire najviše je uperio na pojave birokratizma, slavoljubivosti, otuđenja, karijerizma, snobizma... moždanim platnima pojedinaca, što bi rekao Krleža, jer je satira i u najidealnijim društvima bila i ostaće još dugo ubojito oružje. Nije bez razloga aforizam prozvan poslovicom intelektualaca, za u tišini tišiniti ih.

U zbirci prebiremo mudra zrnca, čiste organske ljudske naravi, zrnca solomonske mudrosti, koja su autorova odmjerena, iskustveno-logička razborito-uviđavno o zakonitostima što vladaju prirodom i društvom, nerazbistrene stvarnosti usustavljeni misaoni sistema, ili, pak, britke satirično-podrugljive opaske i pouke: riječ je u svakom slučaju o uvjerljivim, autentičnim vrijednosnim sudovima i zaključcima o ljudima i životu našem svagdašnjem.

Formulirani mudro, objektivno i duhovito, gospodski odmjereno, takvi aforizmi ubrzo postaju gnome- misao-pamet-duh-gesla i životna pravila kritičke dionice od općevažećeg značaja, ponižene ulice, jezik njihovog govora.

Umjetnička dimenzija u knjizi: Ovaj ludi svijet, knjizi aforizama, u ovoj najnovijoj Golčevoj knjizi ogleda se u njihovoj tanahnosti, misaonoj britkosti i inventivnosti, pronalazeći, otkrivajući, u raznorodnosti stilskih postupaka kojima su građeni, provodni motivi.

Autor zapažene darovitosti često se koristi paradoksom, sučeljavajući u igri svoji misli, pojmove jedan drugom i dajući originale, neočekivane zaključke naspram običnom konvencionalnom - ustaljenom mišljenju.

Mnogi su primjeri u obliku apoftegme, kada su mudrost i iskustvo formulirani kratko u vidu životnog postulata i moralne pouke.

U poetskim refleksijama koje iza aforizama slijede i iz aforizama proizlaze, kao njihova lirski razrađenija sadržajnost, ponuđene su također neke pjesničke aluzije, na stvarnost takvu kakva ona jeste, te sa dosta lirske izražajnosti dana razmišljanja o životu i zbivanjima našega vremena-nevremena, gdje su korijeni međuljudske mržnje, zavisti, ljubomore, i što ih toliko hrani- pita se, zapitan autor, u više svoji aforistički tekstova. Iz pesimistički situacija koje prate umjetnikovu dušu.

Posebnu misaonu težinu imaju aforizmi, života našega svagdašnjega, pokude i poruge, o konkretnom, društvenom, kulturnom, političkom, gospodarskom i moralnom okruženju, gdje mnogo dublje autor prodire u odgonetanje suštinski pitanja ljudskoga življenja, kao znakove za u put uzeti, put života putovati, sami od sebe zaigraše na platnima moždina, kratke, britke, misli aforizama, iz ove knjige: U ovoj ludoj sadašnjosti:

Pametni su se opametili, prave se ludi; Svijet je poludio, narod se drži; Tužno je kad' gledaš, a ne vidiš ništa; Rat interneta, budućnost je modernih ratovanja; Nasukali smo se na more problema, a da vrag bude veći, more je preduboko; Kad' lud sjedne u auto i auto poludi; Ako ste izgradili životnu mjeru, izgradili ste kuću ugodnu za život; Gladni milijarderi nemaju vremena jesti; Tko Boga slavi, svaki mu je dan Blagdan; U borbi misli pamet je oružje; Nije grijeh ubiti mržnju. Grijeh je ako je ne ubijete; Na kraju krajeva uvijek se ide od početka...


Misaoni Stipe Golac

U svojoj recenziji, akademik Dubravko Jelčić, naslovljenoj: Misaoni Stipe Golac, u uvodu ističe:

„Slikar koji je moć svoje umjetničke ekspresije iskušao i dokazao tako što je svoj doživljaj lički i velebitski krajolika prenio u lirski zgusnutu, kolorističku atraktivnu dinamičnu apstrakciju, pojavljuje se evo, ponovno, pred našom kulturnom javnošću knjigom svojih gnomski sažeti misli i aforizama, kojima realnost života nastoji zgusnuti u rečenice koje se pamte, jer, govoreći o našem vremenu, danas i ovdje, govori o idealima, vrijednostima i ciljevima koji su oduvijek i zauvijek. Vječni i nedvojbeni, oni su ipak u svakom vremenu, više ili manje i s različitim motivima i posljedicama, zanemarivani i zloupotrebljeni.

Život naš svagdašnji (2001.), Za spas tijela nahranite dušu (2004.), Molitvenik za malog čovjeka (2006.), Krivo živite ispravite se (2008.) i Život koji to nije (2010.)- sve su to naslovi već poznatih knjiga Stipe Golca, pod koje bi se moglo, s jednako opravdanim razlozima, svrstati sve njegove aforistički zgusnute a životno široke, ne omeđene i sveobuhvatne njegove misli.”

Osvrćući se na aforizam kao književnu vrstu, akademik Jelčić ističe:

„Aforizam je specifična književna vrsta, poznata već u antičko doba, a ustrajala je kroz sva minula stoljeća, sve do naših dana.

Seneka i Hipokrit, Erazmo, Bacon, Montaigne, La Rochhefoucalud i Pascal, Schopenhauer i Nietzsche, sve do našeg slavnog suvremenika Stanislava Jerzy Leca.”


Demaskiranje života

Aforistik i satirik, Stipe Golac, podsmjehuje se lagano ironičan, na odvajkadašnju našu privrženost prilagodljivosti, na tolike stadije naše fleksibilne duše, nama kojima mrče čađom stakla, pokradenima kradom, dok grkokuse kusamo na dozama života, te sunovratne ozbiljnosti, mnogi asfaltni ljudi, u paklu zbog grijeha struktura. Imamo li Hrvatsku? Elite je zasigurno imaju. Naše elite za koje Mirko Kovač s pravom govori: Naša elita gora od rulje. Suvremeno društvo ne poštuje postojanje pojedinca, uglavnom se obraća masama. Brinu li ikoga dužine i učestalosti naših nesanica?

Sa dubokim smislom Stipe Golac domišlja riječi u svom jeziku kojim vješto vlada, otmjeno, precizno, duboko prohodane, prokopane, krajobrazima duše, srži ideje, ishod izazova. Iz autentičnosti emocije originalan. Govori običnim jezikom ljudski osjećaja. Ukazujući na ubojice ljudskoga dostojanstva, na ubojice našega dostojanstva, priječeći utihe riječi. Poništi ih... grde... skinu ih do gola, do gole kože,  njegova riječ.

Izvori i uviri, demaskiranje života, pod granama ispod stabla života, obdukcije misli, republika slova s himnama riječi, udružuje se u zadruge aforizama, aforizmi u zbirke... s one strane ruba sumračja, s one strane ruba nigdnine. Riječi nisu konačne, snopovima tamnih i svijetlih tema, Stipe Golac prozračuje naša druga i drugačija viđenja. Ulazi u naše cipele.

Bit je u intuiciji britke misli, intelekt je sluga, koji dobro i predano služi, u svakom svom i najsitnijem književnom postupku, on je cio prisutan.

I ovom novom zbirkom aforizama, Stipe Golac, uvodi nas još dublje u svoj književni svijet, dajući od sebe, svijet aforizma, svijet duhovne pronicljivosti gravitacijama znatiželjnosti. Dok promišljam pročitane aforizme, parafraziram u mislima rečenicu Jammesa, o pjesnicima: Nema genijalni aforističara, jer sve je aforizam. Na tragu toga dodao bih i onu: Sve jeke svijeta duguju svoju zahvalnost Ehu.

Vrijeme je tkanina iz koje krojimo život, Stipe Golac je svojim svestranim umjetničkim i ljudskom krojem skrojio toliko toga, dostatnoga na više života. Sama se od sebe ote, stara arapska poslovica: Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje, već se raduj, što trnje nosi ruže. U svojoj knjizi: Znakovi pored puta, na stranici br. 256. Ivo Andrić je zapisao: Iznad Znakova pored puta, trebalo bi napisati: Uđite i razgledajte! Slobodno! Ovdje nama aforizama.

Stalno se vraćam Stipinoj knjizi iz 2008., „ Krivo živite, ispravite se „ nameću mi se nezaobilaznim ovi aforizmi, i ostaju dugo igrati na moždanome platnu:

Pokolj duha je u toku, još malo i biće sve gotovo; U globalnom svijetu čovjek je sitnica, ne vidi se prostim okom; Zdravlje je najljepša životna melodija; Život je velika škola, učitelji su: Bog, čovjek i priroda; Izronio je iz dubine duše, nepripremljen za život u plićaku; Goruća pitanja ne zalijevajte hladnom vodom; Što će nepravda nego po pravdi. To joj je najisplativije; Kad sve rasprodaju, što će nama ostati? Gologuzi Hrvati!; Da nam se tekući problemi uliju u Jadransko more, imali bismo Sredozemlje; Da nisu pali na niske grane, pali bi niže; Hrvatski jal pobjednik je na domaćoj sceni; Tko će političarima vratiti dostojanstvo? Ne znam da imamo takve genije; Jedni žive od dana do dana, drugi od petnaestog do petnaestog, treći od mjeseca do mjeseca, a četvrti se iživljavaju svaki dan; Ako djecu ne odgajamo, kako ćemo čovjeka izgraditi? ...


Mračni putovi životni labirinata

U svom stvaralačkome radu, Stipe Golac, jedan je u nizu zaslužnika, s posebnim za sebe, ustrajnim radom, podcrtanim mjestom, što mašta nije tek puka tlapnja, kod njega i stvaralaca s kojima ukorak ide, blizanka je zdravoga razuma koja potiče stvaralački rad. Sve je to od toliko pitanja izgrađeno.

Posebnost za njega, Stipu Golca, prvotno slikara, u ovo vrijeme vladavine slika, uzimanje riječi kao jezgre stvaralačkog bita, otvarajući svoj duh beskonačnom.

Svu tu neupitnu energiju koju posjeduje Stipe Golac nesebično dijeli s nama, kroz slike, kroz riječi, u ovoj sve prisutnijoj tami rasčovječnosti.

Aforizmi su ovi, poveći broj njih, poput Arijadnine niti koja nas vodi mračnim putovima životnih labirinata, k izlazu. Kao što nas je Gaston Bachelard pozvao da snivamo o snovima,- mene je ova knjiga prizvala sebi,- da pišem o aforizmima.

Dobar aforizam proizvodi misaoni zaokret našega bića. Na tragu toga ne mogu se otet grižnjom savjesti, u strahu da se ne ogriješim o meni ništa manje dragu knjigu, nemam (ne) drage, nekako mi je ova ipak uz vrh dragi, draža: „Život naš svagdanji” Visoka učiteljska škola, Gospić 2001.

U svom osvrtu na ovu Golčevu knjigu, prof. dr. sc. Dragutin Rosandić ističe Golčev samosvojan literarni govor:

„Golac ne izgrađuje svoje aforizme samo na predlošku pučke mudrosti i pučkog literarnog izričaja. Njegovi aforizmi otkrivaju umjetnika- intelektualca koji, sadržajem i izrazom, intelektualizira svoj tekst.

Pojedini aforizmi lirski su intonirani. Lirizam se ostvaruje pjesničkim slikama i metaforama.

Metaforizacija značenjski obogaćuje i proširuje raspon poruka, istodobno predstavlja autora koji ponire u dubinska prostranstva riječi i njezina semantička polja.

U aforizme je utkan jezik naš svagdašnji  koji prati našu aktualnu životnu zbilju u njezinim društvenim, gospodarskim, kulturnim i moralnim pitanjima. „

Profesor Rosandić pod podnaslovom „ Literarnost izričaja „ osvrnuo se i na sam aforizam:

„Aforizam pripada najsitnijim (najkraćim) književnim oblicima. Kratkoća izričaja i značenjska gustoća temeljne su njegove značajke."

Da umirim savjest odlučih se iznijeti iz ove knjige i potcrtati ih u ovome osvrtu, sljedeće aforizme, ili se na to odlučiše sami, kao što upitnik stoji između pjesama i pjesnika, pišu li pjesnici uopće pjesme, ili im pjesme dolaze same!?

Što ti je život, tek na kraju ti naprave kuću za sva vremena; Ako želite biti čovjek, a niste, ubite nečovjeka u sebi; Ljudi što dalje idu, čovjek se sve manje vidi; Nije Bog stvorio ljude, nego čovjeka; Što znači izgraditi svoj svijet u ovakvome svijetu?!; Na rasprodaji misli, nema velike trgovine; Gorostasi duha mogu pokrenuti brdo osjećaja; Pizdunac nema izgleda ni kod čovjeka ni kod žene; Snaga niskih udaraca obara; Ako padne s položaja, umrijet će od tuge; Sudbina je talon u kome se nalazi i vaša karta; Srušeni mostovi među ljudima najveće je nedjelo čovječanstva; Sloboda govora nema pravo lajati; Radnik ima noseću ulogu; Za spas tijela najbolje je nahraniti dušu; Kompjutori su na početku, što će biti kada budu na kraju?; Od slabosti srca se ne umire, ali se i ne živi, Pakao: raj za vraga; Kada se dvoje ludo vole, pamet im ne smeta; Siromaštvo i bogatstvo su dva svijeta. U jednom caruje kora kruha, u drugome švedski stol; Koliko imamo bogatih, javna je tajna.

Koliko imamo siromašnih javna je sramota; U čovjeku ratuju čovjek i nečovjek a dobro i zlo čekaju pobjednika; U patnji duša polaže ispit zrelosti; Probuđenom čovjeku pričaju uspavanke, Kad veliki kažu amen, mali se nemaju kome moliti; Tijelo bez ljubavi je sedamdeset kilograma mesa; Mržnja: mrak u duši; Jedna kuna živi u šumi, druga caruje među Hrvatima; Što je više novaca u džepu, to je više ludosti u glavi; U svijetu novaca najteže je biti pošten; Neki političari žive kao kraljevi, neki kao Bogovi, neki još bolje; Ne daj Bože da pravda oboli, tko bi je liječio; I Bog ima problema kad vidi što čovjek radi; Pjesnici su sišli na zemlju jer im nema života u oblacima; Čovjek, pa umjetnik; Jednoga dana, kad umjetnost ne bude živjela s čovjekom, toga dana, ljubav će umrijeti; Duša napusti lošeg čovjeka i prije smrti...


Živim po svom. Živim punim životom.

Obraćajući se „ Na kraju „ u knjizi „ Krivo živite, ispravite se „ str. 145-146., Gospić 2008., aforističar Stipe Golac obraća se izravno svojim čitateljima riječima:

- „ Netko od čitatelja bi mogao pomisliti da sam životni pesimist, da gledam život kroz crne naočale. Na sreću, nije tako! Optimist sam u svemu. Ni bolesti koje imam (srčani infarkt, i astma) nisu mi oduzele optimizam, najljepše što posjedujem u životu. Dapače, dobio sam dodatnu snagu da živim punim životom. I što je najvažnije, upravo sada nastaju moja najbolja djela, što mi posebno daje snagu.

Niti jednom prilikom nisam se predao. Moja pozitivna energija odolijeva svemu. Radujem se životu i neka tako bude dok bude.

Slikam, pišem i uživam. Životu dajem koliko mogu, radu se veselim. Veseli me živjeti ljudski i pravedno. Danas su drugi ljudi, gledaju samo sebe, drugima se ne raduju. Ne znaju s boljim živjeti, s gorim im ide bolje.

Danas je drugo vrijeme, prividno se živi bolje. Bogati su bogatiji, drugi se bore da prežive. Banke su Božje kuće, u njima se ljudi mole, novac je svetinja.

Sve mi se više čini da sa svijetom nešto nije uredu, sve je luđi. Živi se naopako, ubrzano; tko će prije, tko će koga.

 Mjera je izgubljena, pravedni se ne snalaze. Osobno ću živjeti po svome, živjet ću ljudski i pravedno, jer tako je živjeti ljepše i bolje.

Veselim se svojoj obitelji, unucima: Stipi, Ivi, Ani i Nikoli... „


Nikola Šimić Tonin
 

Coded in Central European Windows-1250

ORBUS Startpage
 
Bosanski jezik: "Čuvaj rode jezik, iznad svega, u njem živi, umiri za njega." (Salihaga, Preporod 1901.)

to Cavkic Web Site


We Rated With ICRA

©Copyright by ORBUS Belgium®
Any copying or reproduction without permission is strictly prohibited
Page Construction:12/08/2012 - Last modified: 12/05/2013