IN MEMORIAM



Nedžad IBRIŠIMOVIĆ
(20. oktobar 1940, Sarajevo - 15. septembar 2011, Sarajevo)

ODLAZAK KNJIŽEVNOG GOROSTASA

Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940, Sarajevo - 15. septembar 2011, Sarajevo) je bio bosanskohercegovački književnik. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.

Bio je urednik u listovima "Naši dani" i "Oslobođenje", jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.

U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB "Preporod" koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.

Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.

Nakon izlaska iz štampe remek djela "Vječnik" (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt". U januaru 2009. godine u izdanju IKD "Šahinpašić" objavljeno je osmo izdanje "Vječnika", a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.

Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života[1].

Nagrade

za roman Ugursuz dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1969. godine,
za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970. godine,
za roman Karabeg godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" 1971. godine,
za roman Braća i veziri godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" 1989.
za knjigu Knjiga Adema Kahrimana, dodijeljena mu je nagrada Društva pisaca BiH 1992.
za Izabrana djela I - X, dobio je nagradu Skender Kulenović, 2004.
za roman "Vječnik" dobio je nagradu Bošnjačke zajednice "Preporod", 2005.
za roman "Vječnik" Udruženje izdavača i knjižara BiH dodijelilo mu je godišnju nagradu 2005.
za roman "Vječnik" dodijeljena mu je nagrada Hasan Kaimija, 2006.
Bibliografija [uredi]

Kuća zatvorenih vrata, 1964.
Najbolji časovničar na svijetu (radio-drama), 1967.
Pisac i njegova kreatura (radio-drama), 1968.
Zlatni most (radio-drama), 1968.
Ugursuz, 1968.
Zla krev, Odeon, Praha, 1976;
3. izd. V. Masleša, Sarajevo, 1982;
OGURSEZI. Perkhteu Musa Ramadani. Prishtine, Rilindija, 1988;
Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985;
Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1991;
Ugursuz, Preporod, Sarajevo, 1996;
Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1997;
Ugursuz, Publishing, Sarajevo, 1999;
Karabeg, 1971.
Priče, 1972.
Glas koji je pukao o Egidiju (radio-drama), 1974.
Izvor (radio-drama), 1977.
Živo i mrtvo, 1978.
Zmaj od Bosne, 1980.
Car si ove hevte, 1980.
Šamili tubakovi, 1984.
Nakaza i vila, 1986.
Drame, 1988.
Kuća bez vrata i druge priče, 1989.
Braća i veziri, 1989.
Dva dana u Al-Akru, 1991.
Knjiga Adema Kahrimana ..., 1992.
Zambaci moje duše, 1993.
Izabrana djela I - X.
Vječnik, 2005.
(Vikipedia)

 



SAUČEŠĆE I SUĆUT

Familiji, rođacima i prijateljima upućujemo izraze iskrenog suosjećanja u povodu preseljenja na Ahiret gospodina Nedžada Ibrišimovića.

ORBUS TEAM
 


Vaše izraze sućuti možete poslati na sljedeći email:
in-memoriam@orbus.be

Pošaljite rodbini i prijateljima adresu linka:
http://www.orbus.be/smrtovnice/