TOP
ORBUS Bosansaka zajednica u Belgiji

ZA OSAM GODINA 882 BAŠLUKA
11.JULI 1995 - 11. JULI 2003.

BOŠNJAČE, NIKAD
NE ZABORAVI I NE OPROSTI SREBRENICU


11. juli, osmi po redu nakon 1995. godine. Dan stradanja Bošnjaka Srebrenice. Dan strave i užasa od kojeg treba da se stide svi oni pred čijim se očima desio zločin stoljeća. Ako oni ne osjećaju i ne znaju šta je stid, onda stidimo se mi njih. Stidimo se zato što živimo u istom vremenu i prostoru sa zločincima koji su ubili na hiljade nevinih ljudi. Stidimo se i onih što zločin dozvoliše. Zato što nemaju stida prema Stvoritelju, niti imaju strahopoštovanja od Svevišnjeg Gospodara koji kaže: “Ko ubije jednog covjeka kao da je ubio cijeli svijet…”.
Danas je u Srebrenici obavita Dženaza 282 nevino stradala Bošnjaka. To je druga velika Džennaza nakon 31. marta kada je u Memorijalnom centru Potočari ukopano 600 do tada identificiranih Srebreničana.
Njihovi bijeli bašluci biće svjedoci vremena kada su im srpsko-crnogorski fašisti na najzvjerskiji način oduzeli njihove nevine živote. Oni će biti svjedoci prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena kada su Evropom zamarširali fašisti iz Srbije i Crne Gore.
Oni će biti svjedoci kada su Europa i cijeli svijet koji se zaklinju u demokraciju, prekršili pravilo “Nikad više Auschwiz”, i koji su dozvolili u Bosni i Hercegovini još strasnije logore i zločine od Auschwiza.
Čovječanstvo je na pragu Trećeg milenijuma dozvolilo Omarsku, Keraterm, Ljubiju, Trnopolje, Dretelj, Heliodrom, Batkoviće…
Amerika i Evropa su dozvolili zločinačku okupaciju Banja Luke, Prijedora, Višegrada, Bijeljine, Foče, Doboja…
Dozvolili su da se pod opsadom i svakodnevnim ubijanjem drže Sarajevo, Bihać, Goražde, Mostar…
Amerika i Evropa su ti koji su nijemo šutjeli pred rušenjem hiljadu islamskih objekata. Najstrašnije je to da su mirno posmatrali pokolj u Srebrenici i Žepi, zone (ili kako ih oni nazvaše "enklave" pod njihovom prismotrom i zaštitom.
Danas osam godina kasnije nakon srebreničkog holokausta u kojem je jedanaest hiljada Bošnjaka zaklano i nestalo u krvavom četničkom pokolju, dobro organiziranom, smišljeno pripremljenom i komandovanim od strane ozloglašenih srpsko-crnogorskih hegemonista na celu sa Slobodanom Miloševićem, Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem i drugim fašistima četničke bratije, koji su pred očima moćne Evrope, (ili možda uz blagoslov?) napravili genocid stoljeća.

11. JULI 2003. Tačno 8 godina od početka egzekucije Bošnjaka Srebrenice u srcu Europe i pred očima “stare Dame” koja je sve vidjela, a već odavno se pravi obnevidjela, jer je izgubila smisao sa realnošću drugih. Zašto ne reći da su se egzekucije dogodile pod ‘budnim’ optičkim okom američkih špijunskih satelita i ostatka svijeta koji je sve to nijemo posmatrao preko modernih tv ekrana u UN zgradi na East Riveru, prateći izvještaje koje im je slao Jasuši Akashi, Japanac kiselog osmjeha ravnodušnog na zločin koji je počinjen nad hiljadama Bošnjaka Srebrenice i Bosne. Prezirem ga! Oni su prije toga proglasili Srebrenicu UN- zaštićenom zonom i poslali holandski bataljon da štiti bošnjački narod od šumskih psihopata i zločinaca, dok su im oni sa čašicom srbijanske šljive u ruci okrenuli leđa i prepustili ih krvožednim četničkim hordama koje je predvodio Ratko Mladić, a koji je perfidno pred TV kamerama i pred samo klanje dijelio srebreničkoj djeci čokolade da bi im iste kasnije sa četničkim kamama vadio iz dječijih izgladnjelih stomačića.

Danas je upravo toj djeci Srebrenice džennaza, a svijet će i dalje ‘kurvinski’ da šuti ne nalazeći rješenja za hapšenje ratnih zločinaca Karadžića i Mladića i drugih malih i velikih zvijeri iz ‘elite’ šumskih koljača.

Već 8 godina preživjeli Srebreničani tragaju sa Amorom Mašovićem i njegovim timom po bosanskim vrletima i masovnim grobnicama za svojim najmilijima, a zločinci se prkoseći šeću po Srbiji i Crnoj Gori, koji uz pomoć tog ‘demokratskog’ svijeta legaliziraše na skoro pola bosanske zemlje zločinačku tvorevinu pod imenom ‘republika šumska’. Umjesto da Srebrenica, naravno i Bosna, cijelom svijetu bude ram za portret zločinaca - ubice čovjeka kao najsavršenijeg Božijeg bića, dok oni još uvijek šuruju sa zločincima. Srebrenica treba da bude mjerilo gdje počinje i gdje se završava civilizacija, pred kojom su poklekle i najveće sile koje se kunu u demokraciju i borbu protiv terorizma. Jer, činjenice govore da se ratni zločinci još uvijek slobodno kreću ‘republikom srpskom’, a srpske vlasti Srbije i Crne Gore još uvijek bez grižnje savjesti njih štite, dok taj tzv. demokratski svijet sve to budno prati i šuti kao i ’92–’95 kada su nad Bošnjacima činili zločin, i kada su Bosni nametnuli embargo na uvoz oružja i na taj način zavezali ruke i svako pravo na samoodbranu.

Naravno od danas i bez oklijevanja aktuelni visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Aschdawn, svoju misiju u Bosni treba da preusmjeri na hapšenje ratnih zločinaca. Već je više od godinu dana od kada je preuzeo mandat Visokog predstavnika u BiH, i vrijeme je da se pozove javno da izvrši preuzete obaveze za hapšenje ratnih zločinaca. Gospodin Aschdawn ima mandat i on to mora uraditi. Svakako, za nadati se, da njegova misija neće završiti kao i njegovih prethodnika poput onog srpskog zeta Bilta, kršćanskog-španskog ratnika Westerdopfa, ili pak onog Austro-ugarina Wolfganga Petritscha, koji su svaki na svoj način u toku i na kraju mandata zabijali Bosni nož u srce i ledja, na taj način nastojeći da postignu ono što četnici nisu uspjeli postici u četverogodišnjem zločinačkom orgijanju. Ustvari, oni su ujedno bili i predvodnici jalove i prije svega neprijateljske politike UN prema Bosni i Bošnjacima. Mi trebamo javno markirati sve one koji žele i pokušavaju izjednačiti žrtvu sa zločincima, i koji žele izbaciti iz školskih programa agresiju, genocid, holocaust, logore i egzekucije koje su se planski sprovodili nad nedužnim bošnjačkim narodom. Tako će biti da u Bosni bošnjačka djeca uče kako im je babu, dajdžu, amidžu ubio neki ‘dobar’ četnik ili ustaša.
Helem, danas Bošnjaci, kako u Bosni, tako i u dijaspori treba da budu u jednom Saffu. Bas onako kako su stajali u Visokom, Sarajevu i sirom Bosne kada su ispraćali srebreničke šehide ka Memorijalnom centru u Potočarima. Mislim da za poruku trebamo uzeti rijeci Zahide Delić majke dvojice stradalih sinova koja je rekla prilikom ispraćaja: "Rano moja, sine majkin, ko će majku sada hraniti".

Ne zaboravimo da se sjetimo danas kada budemo milovali našu djecu, da djecu Srebrenice “miluju” još uvijek stravične slike stradanja njihovih majki i očeva, braće i sestara, djedova i nana, amidžinica i amidža, daidžinica i dajdži, njihovih drugova iz škola i mahala kojima je zločinac Ratko Mladić dijelio krvave čokoladice. Ne zaboravimo danas da se sjetimo djece i žena Srebrenice koje i osam godina poslije holokausta tragaju za kostima njihovih najmilijih. Bošnjače nikada ne zaboravi bošnjačke šehide koji su svoje mlade živote dali za bošnjačko bolje sutra. Pozivamo vas da se kolektivno borimo protiv zaborava i da nikada ne zaboravimo i ne halalimo srpsko-crnogorskim zločincima.

Molimo te o Allahu da svim nevinim bošnjačkim žrtvama genocida, insha-Allah šehidima, podariš sve Džennetske ljepote, a zločincima Džehennem. Amin!
 



ORBUS Bosansaka zajednica u Belgiji