TOP

ORBUS Bosansaka zajednica u Belgiji

I TI SREBRENICO SVOJU OPERU IMAŠ


Ti si me Mati zadužila,
Sjećanja tvoja na jedan fini grad
Sjećanja na jedan fini narod u njemu - da opišem .
Život me je požurivo, ćuško, kleso, - očekivala sam bolja vremena.
Teža dođoše.
Dušmani me iz rođenog grada išćeraše.
Na Zvorničanka – IZBJEGLICA ime mi prišiše.


Ah ! Aaaaahhhh ! IZZBJEEEGLIIICAAAA!
Ah ! Aaaaahhhh ! ČOJKA MI MOG UBIŠE !!!
Ah ! Zakasnih. Oprosti mi Mati .
Aahh ! Zakasnila sam. – Nema te Mati više.
Posvetu tvoju poslaću Majkama Srebrenice.


SJEĆANJA NA DJETINJSTVO

Jedan grad, tri imena:

ARGENTARIJA,
DOMAVIJA,
SREBRENICA.

Tri imena, tri ljepotice, tri bogatašice, tri tuge …. Tri učiteljice života.
Za prve dvije svejedno mi nije, uz treću moja duša je srasla.
SREBRENICO, u klišeu tvojih visokih brijegova ja sam rasla.
Bijele vode
, Crni Guber, Mali Guber, Pribičevac, Borik, Zabojna, Bojna, Grad,
- ko u kolo se dugo ufatili, u Kazanima se razdvojili, pa Potočarskoj rijeci, Bratuncu, Zvorniku i cijelom Dunjaluku
– svoju ljepotu, svoja bogatstva, svoju dušu, nudili.
RužicaBijeli cvat kestena Pribičevac obojio, modre borovnice, roze tičevine, borike ofarbale.
Jasmini, Jorgovani, Ruže penjačice, Sabljice, Latini, Šlajerčići, Akšamčići avlije dekorisale.

Sase - rudnik plemenitih metala, Šume bukve, jela, bora, ljekovit zrak, ljekovite vode: guber, ljepotica voda, očna voda bogatom te učinile.

SREBRENICO, u tebi sam predispozicije djetinstva sticala.
Mjesec April u tebi sam bila,
- sa vjenčićem u kosi u zelenoj haljinici od krep papira, recitujući, cvijeće iz korpice sa pozornice po tvojoj publici sam bacila.
U tebi sam male slatke prijateljice: Behku, Bebu, Feridu, Fatu, Sadetu, Diku, Razu upoznala. Zajedno na zov zvona u razred smo trčale, po Pribičevcu kestenje skupljale, po borićima borovnice brale, Junuzagine bijele sa roze sibama šećerke dijelile.
U bukovima tvoje Crvene rijeke se brčkale, na obalama tvoje Bijele rijeke kolačiće od pijeska pravile,
- tu na tvom kamenu sam majkin zaručni prsten spustila, pa zaboravila.
Tahira Suljagince Efendićke, iz Hrida, rijeci došla – da bi haljine izaprala. Dah joj stao kad joj pogled na srce od drevnih dijamanata pao. Dah joj stao, ne od sreće, - od nečije nesreće. Pa se zamislila, pa je mislila , - na čijoj li je ruci prsten vidila ??
Oooh, Hanumičin prsten to je! Haljine je ostavila, otrčala, - da bi što prije zaborav mojoj majci dala.
Ko dijamant, ko Sunce, ko rosa, tako sija, baš tako blista obraz, lice Majki Srebrenice.
Djevojački snoviSREBRENICO, sve je tako davno bilo, a sve tako taze živi u meni.
Pa kako i ne bih, kad sve što me sjeća na te, sve je čisto, zdravo, čestito, čedno, milo.

Ljepotice moja, - kad te ko upita, - šta je bilo tu đe se uprinčio hotel Domavia, - bez stida kaži:
- Dvije kuće su bile – Latifagina, u kojoj je mala porodica iz Zvornika živila i veliko velika kuća Besimagina u kojoj je trinest insana disalo. Bila je simbol familijarnog sklada i mira. I sve kuće tvoje disale su tako.
Naša dječija vizuelna i Majkina verbalna sjećanja su nas često vraćala tebi.
Kako je taj narod tih bio, - i veselio se tiho.
Kako su ti insani znali da ugrade sebe u svačiju nesreću i žalili tiho.
I šutnjom ne otvarajući druge priče,
– dijelili tegobu i tako dublje ispoštovali za kim se tegobi,
- suznih očiju sjećala bi se kroz život moja Mati.
Kako je taj narod bio mudar, zdrava duha, vrijednih ruku.
Uzori njihovih radnih putanja uvijek su bili rudari Sasa,
- šteta što him tada rudar iz Breze Alija Sirotanović, nije lider bio.
Njihovim rukama nije trebala UNRA, nije trebo Truman.

Od hiljadu devetsto četrdeset osme (1948) do pedeset pete (1955), Mati je od miline, tako je govorila,
- djelovala u svim tvojim društveno kulturnim radnim akcijama.
U danima pred državne praznike kuća je bivala sva od raznih boja krep papira, od kanafa, od žica.
Kako je Mati unosno i kreativno pletaćom iglom latice svrtala, duge vijence od što pedeset, dvjesta ruža, bi napravila i tvoj spomenik u centru grada njime okitila. Zadnju ružu kad bi završila, tako je vedra bila ko da je samo nju jednu za rever svog elegantnog kostima napravila.
Prolazile su godine.
Tvoji Srebreničani ih nisu odbrojavali. Oni su ih nizali.
Nizali ih ko perle sa slikama modernih krovova, šadrvana obrgljenih ružama, sa diplomama svoje djece koje nisu ostajale u Sarajevu, Tuzli, Zvorniku. Letila su svom voljenom gradu, rudniku, Guberu.


CRNA HRONIKA RATA

Oni više nisu u životuTvoji Srebreničani, želili su, mislili su da će se perle nizati sve dok Sunce sija, sve dok Zvijezde trepere, ali …. Ali …. Ahhh !
Tako mi je vrtoglavo, ahhhh, tako mi je tegobno, suzno reći – desio se tvoj životni obrt.
Desilo se u proljeće hiljadu devetsto devedeset druge. (April 1992.)
Dušmanske prijetnje nad tvoje brijegove se nadnijele, oko tvojih brijegova se učvrstile.
A ti iz tvoje opservatorije kaleodoskopima, kroz tvoju dušu, - nisi vjerovala.
Nisi vjerovala da ti je zlo za opnu blizu.
- Ne, neće biti ništa, ništa biti neće, - ponavljala si.
Mislila si, al strah u te uđe, noći nesane dođoše, pucnjevi ti nebo paraše, sve tješnja si bila, gladnija, bihuzurnija i u tom razbataljenom životu 1992 – gu …. 1993 – ću …. 1994 – tu …. – jedva si odživila.

Jedanaestog jula hiljadu devetsto devedeset pete dušmani od tebe harem napraviše. (11.07.1995.) Dželati Karadžić i Mladić
Radovan Karadzic i Ratko Mladic, ratni zločinci, naredbodavci pokolja.Deset hiljada tvojih duša u njeg propadoše.  

Helać.
Džehenem.
Džehenem od Edena.
Helać od Rodnog gnijezda napraviše.
Perle ti Ljepotice moja prekidoše.

Iz tvoje kotline do Neba soprani i mecosoprani "arije" odjeknuše:

VRIIIISKAAAA !
JAAAAUKAAAA !
CIIIIKAAAA !

Genocid nad BošnjacimaAltovima, tenorima recitativi - rekjata, sura, dova, u mukama se izgovaraše.
Ooooo Alaaaahu, što nam ovo dade ? …. Baritoni, basovi se oglasiše
Ooooo sudbino što …. Ne !
Ne govorite tako. Ne griješite dušu. Ni Alah ni sudbina na vas ne uticaše.
Libreto, - dušmani, dušmani mržnjom napisaše.

Ko Verdijeva "Aida" .
Ko Bizeova "Karmen" .
Ko Rosinijev "Seviljski berberin"
Ko Mocartov "Figaro".

- što vječno podrhtavaju zidove metropolitena, SREBRENICO - vječno će podrhtavati tvoji brijegovi, vječno će podrhtavati Galaksija iznad tvojih brijegova od bolnih glasova Šehida i insana opere tvoje.
KABUR - ona se zove.

Zagledali se Srebrenički brijegovi u daljine.
Propeli se, pa iza Triglava, Mount Blana, Kilimandžara, Mount Everesta,
- traže izbjeglice svoje .
Đe ste ? …. Đe ste duše, naše duše ? …. Rasuste se …. Zagubiste se. Sabur …. Sabur.
Ne kunite dušmana.
Sam je uklet.
Ratnik zla, on je.
Ne kunite. Molite ….
Molite Alaha da dušmanu, pred očima, upali svijeće.
Smrt je bila prisutna na svakom koraku
Da već jednom vidi da je život kratak. Jedan. Podjednako za svakoga vrijedan.
Molite Alaha da dušmanu pred očima dvjesta pedeset hiljada svijeća upali.
- Neka dušman vidi da je toliko života stigo da ugasi.
- Da mu Alah plamenom stid napise.
- Pokajanje nek u njemu gori.
- Da plamen u njemu, ratnika zla, spali.
Da ga plamen svijeće transformiše u ratnika sreće.

Duše naše duše! Želimo da u tuđini budete srećni, ali kako ćemo vam to reći, kako, kad znamo ….
Sjeverom i Jugom do Ekvadora, Istokom i Zapadom do Durbana, - za vas pjesme, za vas vesela kola nejma.
Veselo kolo na vas čeka ovdi, pod ovim nebom.
Kolo, što ga čine brijegovi: Bijele vode, Crni Guber, Mali Guber, Pribičevac, Borik, Grad, Zabojna, Bojna.

 Tabuti pobijenih Srebreničana

- ko to priča o zaboravu Majkama Srebrenice?
- ko to priča o halalu Majkama Srebrenice?
- ko to priča o pomirenju Majkama Srebrenice?
- ko to dira u čelični Tabu što se pokraj tabuta njihove djece zakleo?
– NIKAD !


Piše: Neira Edrenić,
       Toronto, Canada



ORBUS Bosansaka zajednica u Belgiji